Slavica Polančec (79), najstarija optužena prevarantica, nedavno je nakon boravka u pritvoru, pa u bolnici, otpremljena na kućnu njegu jer je nakon moždanog udara trenutačno nesposobna za suđenje. Upitno je što će biti s procesom u kojem je optužena da je prevarila 10-ak osoba koje su joj povjerovale da povoljno mogu kupiti zagrebačke gradske stanove i "iskeširale" novac. Naime, teško je vjerovati da će joj se stanje u poznoj dobi popraviti za pola godine, kada će opet sudski vještak procjenjivati njezino stanje.
Smrt prije presude
Baka Polančec nije jedina optuženica koja bi zbog bolesti mogla ne dočekati presudu. U siječnju 2009. Ljubica Gorički (92) umrla je kao najstarija optuženica koju se teretilo da je 10 godina prije žaračem ubila brata. Osječanka Franciska Ljolje (90), optužena da je 2008. ubila muža (80) koji ju je godinama zlostavljao, proglašena je neubrojivom i umjesto u zatvor upućena u zatvorsku bolnicu. Umrla je u svibnju 2008., desetak dana nakon što je puštena kući.
Dinko Šakić (87), zapovjednik logora u Jasenovcu, koji je bio osuđen na 20 godina zatvora, umro je 2008. od raka prostate, ne u zatvorskoj bolnici, nego u zagrebačkoj KB Dubrava. Ni na smrt bolesne zatvorenike, a koji su svjesni zašto su osuđeni, u nas se ne pušta na slobodu, no u svijetu ima i takvih primjera.
Tako je 2009. odluka da se libijski bombaš Abdel Basset al-Megrahi, koji je umirao od raka prostate, pusti iz škotskog zatvora da posljednje dane provede u krugu obitelji, izazvala u svijetu niz etičkih i političkih rasprava. Austrija je odbila izručiti Hrvatskoj Milivoja Ašnera (95) u ožujku 2009. zbog zločina iz II. svjetskog rata, jer je zbog bolesti nesposoban za sud. General Momir Talić, optužen za genocid, umro je u Beogradu 2003. kao haaški optuženik od raka pluća u 60. godini, nakon što ga je Haag privremno oslobodio 2002. zbog pogoršanja zdravlja. Haag je iz humanitarnih razloga pustio na slobodu i bosanskog Srbina generala Đorđa Đukića, koji je umro 1996., mjesec dana nakon što je pušten kući.
Za razliku od onih optuženika koje sud pušta na slobodu zbog starosti i bolesti, u kojoj nisu svjesni ni gdje su ni za što im se sudi, u nas se mlađi optuženici i osuđenici, unatoč teškim bolestima, ne mogu lako provući kroz rešetke na slobodu. Zbog teške bolesti koja im ugrožava život zatvorenici mogu milošću Vrhovnog suda dobiti blažu kaznu, a pritvorenici kojima je proces u tijeku prekid suđenja dok se ne oporave ili boravak u zatvorskoj bolnici. Napomenimo da ne pišemo o okrivljenima koji su s namjerom odugovlačenja procesa simulirali da su teško bolesni, šaljući sudu kojekakvu dokumentaciju o bolestima, za koju bi vještaci poslije utvrdili da je sporna.
Gubila svijest
Ozbiljnih problema sa zdravljem u vrijeme dok joj se sudilo za protuzakonito posredovanje imala je Nevenka Tuđman, kći prvog hrvatskog predsjednika, kojoj je nakon oslobađajuće presude spis otišao u zastaru. Njoj je zbog tumora suđenje prije pet godina prekidano.
Zbog tumora na mozgu Jelena Brajša, bivša ravnateljica Caritasa, koja je pravomoćno oslobođena za sprječavanje dokazivanja, odnosno da je skrivala dnevnik Mije Penića (u slučaju zlostavljanja štićenika Caritasova doma u Brezovici) nije bila proglašena nesposobnom za proces, ali suđenje je jedva izdržala. Zbog teškog stanja prije nekoliko godina često je gubila svijest, teško se kretala, a na sudu je djelovala izgubljeno i smušeno.
Nakon što joj je pročitana oslobađajuća presuda Brajša se doimala kao da nije ni svjesna da je proglašena nedužnom, dok su joj kćeri sretno govorile: "Mama, pa oslobođena si..."
Niz presuda Vrhovnog suda pokazuje da je osuđenicima bolesnim od raka kazna ublažavana do najviše godinu-dvije, no samo ako su se razboljeli u zatvoru. Ako su bili bolesni za suđenja zbog toga su dobili blaže kazne. Nedavno je Vrhovni sud odbio zahtjev Šibenčanina J. L., osuđenog zbog pokušaja ubojstva na 2,5 godina zatvora, da mu se ublaži kazna jer je 80-postotni ratni invalid s PTSP-om, boluje od epilepsije, jedno od šestero djece mu ima cerebralnu paralizu, a i žena mu je teško bolesna. Sud je obrazložio da je sve to uzeto u obzir kod izricanja presude.
Vedrani Kalebić, osuđenoj na 14 god. zatvora, zbog karcinoma i drugih zdrastvenih problema, 2006. ublažena je kazna za šest mjeseci, no drugi put joj zbog pogoršanja zdravlja u zatvoru sud nije ublažio kaznu.
Kosti iz groba izvaditi,,i neka one umjesto tijela u sudnici čekaju presudu