Iako legenda o revolucionarnom zapovjedniku Ernestu Che Guevari živi i
punih četrdeset godina nakon njegove smrti, mnogi nisu znali da je Che
imao vremena i za privatni život. Dizao je revolucije i borio se protiv
imperijalizma u Meksiku, Kubi, Kongu, Boliviji..., ali je imao vremena
i za dvije ženidbe. Samo u drugom braku taj veliki ljubitelj Pabla
Nerude imao je četvero djece. Njegova druga supruga Aleida March de la
Torre odvažila se i napisala knjigu memoara “Sjećanja, moj život uz Che
Guevaru” koja je prvo objavljena u Italiji, a odmah potom u Srbiji.
Naravno, gospođa Aleida koja je Chea upoznala tijekom revolucije, nema
literarnog dara i to se bolno osjeća u knjizi. Ipak, knjiga nudi i
nježne fotografije Chea kao zaljubljenog supruga i brižnog oca. Neke od
njih snimio je sam, njihova dokumentarna vrijednost je neosporna.
Najlirskiji (i najuspjeliji) dijelovi knjige rezervirani su za ljubavna
pisma koje Che piše svojoj Aleidi. Revolucionar zna pisati romantično,
zanosno, pomalo i patetično, ali ipak to je autentično pismo kojem
Aleida ne može konkurirati.
Iako izdavač piše da su memoari lišeni ratničke prenaglašenosti koja
često odlikuje slično štivo o ratničkim vođama, nije u pravu. Aleida je
i dalje zaljubljena i u Chea i u revoluciju.
Ništa joj na tom revolucionarnom putu nije sporno. Revolucija je čista
kao suza, revolucionarni vođe živjeli su skromno kao i narod (što je u
slučaju Chea vjerojatno i točno), ali je čudno da se Aleida ipak ne
pita tko je i zašto Chea uporno slao da izvozi revoluciju. Očito je
Kuba bila premala i za Fidela i za Chea.
I dok je Che ranim fizičkom odlaskom otišao u legendu, Fidel je korak
po korak otišao u seniliju. No, ovakvim se otvorenim pitanjima Aleida u
svojim memoarima ipak ne bavi. Romantična predodžba o velikom borcu i
humanistu ovom knjigom nije nimalo pomućena. Che je tako dobio spomenik
više, ali prava istina o njegovu životu još čeka pravog svjedoka.
MEMOARI CHEOVE UDOVICE
