Obljetnica stradanja vukovarske četvrti Borovo naselje uvijek je posebno bolna za obitelji nestalih koje već 32 godine bezuspješno tragaju za svojim nestalima. Naime, toga 19 studenoga 1991. godinu upravo u skloništu Borovo comerca nalazili su se i oni i tu su se neki među njima i posljednji put vidjeli prije nego što su nestali. To kaže i Milka Pančić koja 32 godine ne zna ništa za svoju kćerku Jelenu koja je imala svega 19 godina. Rođendan je obilježila samo nekoliko dana prije toga 19. studenoga 1991. godine.
- Ono što znam je da je posljednji put viđena u Borovu selu i da joj se od tada gubi svaki trag. Ne znam gdje je potom završila, da li u Dunavu ili negdje drugdje. Kako god ja za nju ne znam ništa već 32 godine – kaže njena majka Milka Pančić.
Dodaje i kako je snimljena toga dana kako u rukama drži četveromjesečnu bebu jedne žene kada su je pitali odakle je.
- Tapkamo u mjestu već 32 godine i nemamo nikakvih podataka koji bi nam pomogli pronaći njeno tijelo. Ne znaju ništa niti moje radne kolegice niti njene školske kolegice. Svi kažu kako ne znaju ništa ali ja mislim da ipak nešto znaju ali ne žele da kažu – rekla je Pančić.
Video: Kolona sjećanja dostojanstveno i u miru prošla kroz Borovo naselje
Marija Šestan za svojim sinom Tomislavom traga također 32 godine tijekom kojih još nije došla do ikakvih saznanja koji bi pomogli da pronađe posmrtne ostatke sina.
- Tomislav je bio u koloni koja se kretala ulicama Borova naselja. Časnik JNA ga je na križanju prema Borovu selu izdvojio iz kolone i poslao da pomogne jednoj ženi da uđe u autobus. Odveli su ih u Borovo selo i tu je kraj. Poslije toga se ništa ne zna je li završio u Dalju ili Borovu selu. Nikakvih više informacija nemam. I ovu informaciju da je došao do Borova sela dugo nisam znala – rekla je Šestan.
I ona vjeruje da netko nešto zna o sudbini njenoga sina tim prije što je igrao nogomet i kao takav poznavao puno mladih dečki svojih godina. Dodaje i kako je tada u Borovu selu jedan profesor koji je radio kao šef Civilne zaštite kao i da je on oslobođen jer ništa nije znao.
VEZANI ČLANCI:
- Svi šute a mi već 32 godine tapkamo u mjestu. Više ga tražim nego što je imao godina. Želja mi je samo da pronađem njegovo posljednje počivalište da ga mogu sahraniti kako dolikuje, da imam gdje otići i isplakati se i upaliti svijeću. Međutim, tempom kojim se sve odvija ne vjerujem da ja to doživjeti i da ću umrijeti a da neću pronaći posmrtne ostatke sina – kazala je Šestan.
GALERIJA Tužna kolona sjećanja u Vukovaru
I ove godine među okupljenima ispred Borovo Comerca bio je i Dalibor Đurđek koji 32 godine traži svoga oca Ivana koji je kao policajac iz Varaždina došao braniti Vukovar. Kaže kako su ostali do kraja u Vukovaru i da se nalazio u Borovo comercu.
VEZANI ČLANCI:
- Koliko znam bio je ranjen i nalazio se u skloništu ovdje. Što je dalje bilo s njim ne znamo. Na žalost mnogi od nas još uvijek nisu doznali istinu o svojim najmilijima ali dok živimo nećemo odustati. To je najmanje što za njih možemo učiniti. Prisjetio se kako mu je otac, zajedno s još 185 pripadnika Varaždinske i Međimurske županije, 18. rujna 1991. godine otišao u Vukovar. Kaže kako se i dana sjeća njegovog odlaska od kuće kada je njega držao za ruku, a brata u naručju. To je bilo posljednji put da ga vide živoga.
- Trebao se vratiti za tjedan dana ali nažalost nikada ga više nismo vidjeli. Prije tri godine preminula je i naša majka koja je sve godine do tada tragala za njim ali drugim nestalima. I ona nam daje snagu i motivaciju da ne odustanemo i dalje tražimo istinu i to ne samo onu o našem ocu nego i za ostalih pet branitelja iz Varaždina i Međimurja koji su nestali u obrani Vukovara i Borova naselja – rekao je Dalibor Đurđek.
32 godine nade! sramota, strašna sramota opsjenara naših i nas koji im legimitet dadosmo!