‘Bilo je rano jutro okupano maglom kroz koju se probijalo sunce. Čuli smo zvuk helikoptera, potom rafale iz automatskog oružja, ugledali helikopter koji je sletio na rukometno igralište označeno vatrom. Emocije, oduševljenje, brz unos ranjenika, prijenos medicinskih podataka o ranjenicima kolegici Guštin, odlazak helikoptera. Potom opet rafalna paljba, na sreću bez uspjeha. Helikopter je nestao u magli’, dio je opisa iz ‘povijesti’ Ratne bolnici u Topuskom koji je zapisao dr. Josip Žunić, koji je, uz Ivana Medveda i Nedjeljka Strikića autor rada ‘Liječenje ranjenika u Ratnoj bolnici Topusko’, piše magazin Oluja.
Knjiga o Ratnoj bolnici
Taj i radovi doktora Andrija Hebranga, Drage Prgometa i Mirka Ljubičića, bit će objavljeni u posebnoj knjizi koja će biti posvećena Ratnoj bolnici u Topuskom, prvoj hrvatskoj bolnici oformljenoj na početku Domovinskog rata. Ona je bila primjer svim ostalim ratnim bolnicama koje su formirane diljem Hrvatske. Na znanstveno stručnoj tribini u Karlovcu koja je okupila brojne karlovačke branitelje koji su, sami su rekli, danas živi zahvaljujući upravo hrabrim liječnicima koji nisu marili niti za vlastitu sigurnost kako bi došli do ranjenika, bio je i general Mladen Markač koji je također zahvalio svim liječnicima na doprinosu u Domovinskom ratu.
– Kao zapovjednik antiterorističke jedinice bio sam sudionik prvog ustroja bolnice. Medicinari su krenuli u rat kao i mi, kao dragovoljci i bili su na svim terenima. Zahvaljujući njima, danas je puno manje poginulih, te invalida, manje nas je bolesnih. Vi ste spašavali Hrvatski narod i na tome vam beskrajna hvala - kazao je general Markač.
I istina je, liječnici su, iako nisu, kao JNA, imali iskustva u tome ili su to učili u školama, počeli priprematin svoj rad za ratne uvjete. Nakon što je Andrija Hebrang 19. prosinca 1990. godine utemeljio Glavni sanitetski stožer RH, ‘posložen’ je sustav funkcioniranja ratnih bolnica, od onih uz liniju bojišta do udaljenijih, koje su prihvaćale ranjene. Zbog ratnih zbivanja oko Topuskog, Ratni je stožer zdravstva osnovao Ratnu bolnicu Topusko, a doktor Nino Šikić počeo je s osnivanjem ratne bolnice.
– Ona je imala tri cilja; liječiti stanovništvo koje je sve teže dolazilo do bolnica u Sisku, Karlovcu ili Zagrebu, što ranije i kvalitetnije zbrinuti ranjenike, te na području Topuskog provoditi najrazličitije higijenske i ekidemiološke mjere. U bolnici su bili iskusni liječnici različitih specijalnosti i stomatolog, ali nismo imali dijagnostičku opremu niti transfuzijsku službu - kazao je doktor Josip Žunić, anestaziolog iz tadašnjeg Medicinskog centra Karlovac koji je, uz kirurga Ninu Šikića koji danas više nije živ, a bio je ratni zapovjednik Ratne bolnice Topusko, te kirurga, doktora Nedjeljka Strikića, činio okosnicu ratne bolnice Topusko.
Karlovački liječnici
Ta su tri liječnika, svi iz karlovačke bolnice, organizirali rad bolnice u Topuskom i bili prvi na terenu i, uz brojne druge liječnike i medicinsko osoblje iz Medicinskog centra Karlovac, bili u ratnoj bolnici, uz prvu crtu bojišta svih 44 dana koliko je bolnica, koja je organizirana u liječilištu u Topuskom, radila. Naime, oformljena je 2. kolovoza, a prestala je sa radom 14. rujna 1991. godine kada su neprijatelji ‘jugočetničke’ vojske, privremeno zauzeli teritorij Topuskog. Liječncii su u bolnici zbrinuli 448 bolesnika, navodi se u radu doktora J. Žunića, I. Medveda i N. Strikića i preko 80 ranjenika. U početku su im pacijenti bili stanovnici zbog kroničnih bolesti, no kako su napuštali domove, a borbe su se pojačavale, u bolnicu je dolazilo sve više ranjenika, i to već u drugoj polovici kolovoza.
Liječnici navode kako je najviše ranjenika došlo 29. i 30. kolovoza, ukupno 23 teška ranjenika koji su, nakon reanimacije i kirurškog zbrinjavanja, transportirani u Zagreb. I baš je tada realiziran i prvi uspješni helikopterski transport vitalno ugroženih ranjenika iz ratnog okruženja u Domovinskom ratu.
– U bolnici su obrađivani ranjenici s različitim i teškim tjelesnim ozljedama opasnim po život, od trbuha, ozljeda prsnog koša i pluća s jakim krvarenjima. Krvnu smo grupu određivali na ‘starinjski’ način, a davatelji krvi bili su upravo hrvatski dragovoljci i naše medicinsko osoblje - pojasnio je dr. Josip Žunić na znanstveno - stručnoj tribini.
Nakon pada Topuskog, povlačenja ranjenika i napuštanja ratne bolnice, liječnici su nastavili raditi u, današnjoj, karlovačkoj Općoj bolnici gdje su spašavali živote civila i ranjenika. Dr. Nedjeljko Strikić obišao je i sva hrvatska ratišta gdje je uz branitelje bio na prvoj liniji bojišta do kraja rata.
>>'Zbog rezanja prava branitelja ići ćemo i do Strasbourga'
>>Iz pakla alkohola izvukla ga je podrška supruge i prijatelja franjevaca
