Ograničenje bolničkih posjeta djeci na 15 minuta diglo je buru nezadovoljstva među roditeljima. Problem je nastao jer su neke bolnice, kao KBC Zagreb, zbog širenja infekcije COVID-19 zabranile posjete i prisutnost očeva na porodima pa su se roditelji žalili Ministarstvu zdravstva. Ondje su, pak, okupili predstavnike bolnica, psihologe, pedijatre, infektologe i epidemiologe, koji su potom iznjedrili zaključak o 15-minutnom posjetu u bolnicama koje su ih prvotno zabranile.
I korist i šteta od posjeta
– Ograničavanje vremena posjeta bolesnoj djeci na samo 15 minuta, dok u isto vrijeme više vremena provedemo u neprovjetrenom dućanu, kod osobnog bankara, u crkvi ili u klubu, razljutilo je i rastužilo sve one koji razumiju koliko je bitno biti uz svoje bolesno dijete, pružiti mu neograničenu ljubav, podršku i sigurnost u toj stresnoj situaciji. Roditelji bolesne djece nemaju vremena razmišljati o COVID-19, nego žive za svaki trenutak koji mogu provesti sa svojim najdražima. Ako se život mora nastaviti, a mora, onda se potrudimo da odluke budu u skladu s time – kaže Ana Zelenika, čija djeca, nasreću, nisu u bolnici, ali suosjeća s osima čija jesu.
A kakve su posljedice traume zbog 15-dnevne nemogućnosti posjeta u vrijeme gripe, pamte Ljiljana Vuletić i njezina kći, koja je 2005. godine ležala na hematologiji.
– Imala je deset godina, a dvije godine nakon izlaska iz bolnice spavala je isključivo držeći me za ruku – kaže Lj. Vuletić.
I pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević te udruga Roda zatražili su da se omoguće cjelodnevni posjeti djeci.
– Nespretno je rečeno da je to 15 minuta, nitko neće štopati vrijeme posjeta i svi smo za posjete roditelja jer to je važno ponajprije djeci. Trenutačno je 97 djece u klinici, bar pola ih je imunokompromitirano i teško je vagati štetu i korist od posjeta izvana. Pustit ćemo koliko je moguće, ali sigurno ne 200 ljudi u isto vrijeme. U posjet može doći jedan roditelj, fleksibilni smo pogotovo kad je riječ o najteže bolesnoj i maloj djeci. Ponudili smo opciju boravka roditelja sve vrijeme hospitalizacije djeteta, ali nitko to nije htio – opisuje dr. Milivoj Novak, pomoćnik ravnatelja KBC-a Zagreb.
U Klaićevoj nisu reducirali posjete roditelja.
– Uz strogu trijažu, jedan roditelj dolazi u posjet od 14 do 17 sati, cijelo vrijeme tako funkcioniramo. Na intenzivnoj su posjeti po 15 minuta, ali dulje tamo ne dopušta ni zdravstveno stanje djece, a na onkologiji je jedan roditelj sve vrijeme uz dijete – kaže prof. dr. Goran Roić, ravnatelj KDB-a Zagreb. Ceh otvorenih noćnih klubova i neodgovornosti onih koji se ne drže preporuka epidemiologa platila su djeca. Može li se natjerati neodgovorne prema postojećim propisima ili, ako treba, i donošenjem novih, da ne ugrožavaju zdravlje drugih?
Treba li zatvoriti noćne klubove?
Ustavnopravni stručnjak Mato Palić ističe da sloboda pojedinca, pa i sloboda kretanja i prelaska granice, može biti ograničena radi slobode i zaštite drugih ljudi, u koju se ubraja i pravo na zdrav život.
– Ako su noćni klubovi mjesta na kojima se širi zaraza, treba ih zbog zaštite zdravlja svih građana i rizičnih skupina, za koje virus može imati teške posljedice, ili zatvoriti ili im ograničiti rad s obzirom na broj posjetitelja i nadzirati drže li se mjera. Izmjenom propisa na građane se može i preventivno djelovati, tako da oni koji se svjesno izlažu povećanom riziku zaraze odlaskom u noćne klubove ili na slična mjesta ili u visokorizične zemlje snose sami troškove testiranja i liječenja. Time bi ih se demotiviralo da se svjesno izlažu riziku i prenose virus na druge – kaže Palić.
Ne snalazimo se Sociolog Drago Čengić govori da je Stožer izgubio dozu uvjerljivosti i socijalne osjetljivosti koju je imao jer su noćni klubovi, izvori najveće zaraze, ostali otvoreni. Time se pogoduje stavu dijela mladih da opasnost od virusa nije velika.
– Stožer se s mjerama našao u rascjepu u poimanju opasnosti između mladih i starijih, između zdravih mladih i rizične djece. Ako se pravodobno ne reagira, omogućuje se tiho, anarhoidno ponašanje. Ne može nas Stožer sve zaštititi ako se građani ne drže mjera, ako nisu odgovorni upravitelji i vlasnici tvrtki i trgovina. O troškovima ovakvog popuštanja kočnica, zdravstvenim, financijskim i društvenim još se ne razmišlja. Sad su žarišta epidemije noćni klubovi, drugi put će biti nešto drugo. Dok je trajala izolacija, dobro smo se držali, a sad kad smo trebali paralelno živjeti, raditi i štititi se od virusa, ne snalazimo se. Sad se ni ne spominje kako dočekati dan bez zaraženih, nego kako održati društveno prihvatljiv broj bolesnih – kaže Čengić.
Pa zar nisu rekli da je ovo novo normalno ? Kakvo to može biti novo normalno osim nenormalno ?