Hrvatska udruga bolničkih liječnika priopćila je jučer kako u četvrtoj godini mandata Vlade i ministra Kujundžića sa žaljenjem moraju reći da za bolnički sustav nije bilo ni ključnih promjena ni poboljšanja ni u jednom segmentu, a HZZO se “hvali” da je u plusu. HUBOL, reagirajući na izjave ministra Kujundžića, koji je poručio da je u bolnicama teško raditi pod cijenama kojima im HZZO plaća usluge, podsjeća kako se bolnice, ugrubo rečeno, osim manjeg dijela financija koje dobivaju putem decentraliziranih sredstava iz županija i donacija, najvećim dijelom financiraju upravo kroz bolničke limite koje im isplaćuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), plaćajući “uslugu” koju bolnica napravi kroz postupke i ispostavi ih preko računa/faktura osiguravajućoj kući – HZZO-u.
Udruga podsjeća kako godinama upozoravaju da su cijene zdravstvenih usluga nerealno niske i da bolnice jednostavno ne mogu poslovati ni na “pozitivnoj nuli” s takvim cijenama jer su troškovi koje pojedine operacije/zahvati stvaraju puno veći od cijene koju HZZO na kraju za navedeno bolnici plati. “Svima je jasno kako bolnice nisu igrači u ‘tržišnim utakmicama’, već mjesta gdje se liječe bolesni ljudi i neupitno je da će se svi postupci u bolnicama i dalje raditi, bez obzira stvaraju li ‘minus’ ili su tržišno ‘isplativi’, no potrebno je da javnost shvati zašto se godinama govori o gubicima”, ističe HUBOL.
Napominje da je “cijene svih usluga u zdravstvu formirao upravo HZZO, nametnuo ih bolnicama, a onda od tih istih bolnica ‘kupuje’ te usluge, pazeći pri tome da ostane uvijek u ‘plusu’, a kao gubitaše u sustavu prikaže bolnice”. Ističu kako im je drago što je ministar Kujundžić javno progovorio o tom problemu kojeg su svjesni svi dionici javnog sustava već godinama. No, iako se, kaže HUBOL, čini da je osvijestio problem, zabrinjava nastavak ministrove izjave u kojoj kaže da “treba dugoročno razgovarati”, umjesto da je rekao: Idemo odmah djelovati!
Bolnice će uvijek biti kao brodogradilišta, Đuro Đaković, prosvjeta i brojni drugi koji su na državnoj sisi i gdje se ne zna tko je vlasnik, jer što je svačije, znači da svi kojima je dostupno mogu to pljačkati, uhljebljivati. Samo privatizacija je rješenje, jer privatnik ni svog sina neće staviti na čelo ako vidi da je nesposoban, da mu ne uništi tvrtku.