Dževad Poturak (35) otkrio je za Max! što namjerava nakon karijere i zašto ne voli MMA...
– Dao sam posljednji ispit na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja. Završiti fakultet je sjajan osjećaj. Na tome sam zahvalan i treneru Safetu Kapi jer me nagovorio da upišem fakultet.
Navodno počinjete biznis...
– Imamo fitness klub i sjajnu dvoranu za rad s novim generacijama. S druge strane ja i brat otvaramo caffe-slastičarnicu u gradu. To će prije svega biti cafeterija u kojoj će biti veliki izbor kolača i sladoleda. Bitno je da naši prijatelji imaju gdje doći i uživati u lijepim trenucima. Slastičarnicu otvara otac, a brat i ja samo pomažemo.
Jeste li zaista odlučili okončati karijeru i zašto?
– Istina je. U prošlih godinu dana ustanovili smo na jednom od pregleda da imam povišeni tlak koji je skočio i više od 200. Obavio sam tada pretrage i ustanovljeno je da srčani zalizak ne radi kako treba. Doktori su mi rekli da više ne bih smio hodati uzbrdo, a ja sam odradio 8 do 10 mečeva.
Zašto se igrate s tako ozbiljnim problemom?
– Znam da se sa srcem ne treba zafrkavati. Ali ljubav prema sportu je bila jača. I prijatelji su me upozoravali. Taj srčani zalizak mora iz sebe izbaciti 100 posto, a on 70 posto vrati u srce. I danas se čudimo kako uopće to izdržavam. Trebao sam smiriti ritam i već početi pretrage za operaciju, ali imao sam puno mečeva na rasporedu pa to nisam učinio. Samo s Danielom Ghitom borio sam se tri puta. On mi već dođe kao bliža familija.
Očekuje se da će FFC u Sarajevu, na kojem bi se trebali boriti posljednji put, biti spektakl? Ali jeste li sigurni da se želite boriti?
– Da. To će biti moj posljednji rizik. Ja sam upravo završio trening. Sada se osjećam dobro. Doktori kažu da je to rutinska operacija.
Kakvog biste protivnika željeli pred domaćom publikom?
– Želim samo ozbiljne protivnike. Cijeli sam se život borio s najboljima.
Legenda ste u BiH i šire. Mislite li da će u Sarajevu dvorana biti puna?
– Ne znam što da ti kažem. Vjerujem da sam omiljen, kako u Bosni, tako i u Hrvatskoj, Makedoniji i Crnoj Gori. I danas me ljudi zaustavljaju na cesti i pitaju kada izgubim meč zašto nisi više trenirao, a ja im kažem: “Ma trenirao sam ja, ljudi, ali kada pumpa (srce) ne radi, onda pada snaga i koncentracija.”
Borili ste se na K1 Grand-prixu u Areni, zagrebačka publika odlično vas je primila.
– Kako da nije. Mislim da hrvatska publika voli borca kao što sam ja ili Ray Sefo i Mark Hunt, koji znaju primiti udarce, ali i zadati ih jako puno, napraviti šou.
Bilo je različitih napisa po medijima koji su dovodili u pitanje pobjedu Cro Copa te večeri. Mislite li da je pošteno izborio K1 naslov u pravoj konkurenciji?
– Dosta je bilo tih zlih jezika. Stvarno ne razumijem ljude. Smijem se tim ljudima koji ostavljaju takve komentare, ali im lajkam svaki. Sviđaju mi se ti likovi koji se skrivaju duboko u nekom podrumu i piskaraju gluposti. Ljudi ne razumiju uopće taj sport. Nitko nije od nas boraca kriv što je Glory povukao nekoliko vrhunskih boraca. Kao da su u K1 ostale samo vreće za napucavanje. Možda se treba organizirati K1 protiv Gloryja pa da vidimo tko je bolji. Š
to možete reći o zadnjem meču protiv Igora Jurkovića iz Poreča?
– Igor je prije svega sjajan čovjek. Ako nastavi ovim tempom, imat će sjajnu budućnost. Ja sam se trudio izdržati. Ne mogu više zbog zdravlja potegnuti koliko bih trebao.
Kako ste se uopće počeli baviti borilačkim sportovima?
– Otac i mati su mene i brata odveli na prve treninge karatea i tako smo krenuli, negdje 1987., 1988. godine.
Pobjeđivali ste u karijeri zaista opake protivnike poput Daniela Gite i Melvina Manhoefa. Koja vam je najdraža pobjeda u karijeri i zašto?
– Joj, znaš kako je! Ima nekoliko pobjeda koje su mi stvarno drage. Pobjeda protiv Melvina Mahnoefa nokautom mi je draga, protiv Ghite, Chalida “Die Fausta” Arraba. Ghitu sam dvaput imao u knockdownu, a borba s Chalidom završila je prekidom. Te pobjede imaju težinu.
Tko vam je uzor u borbama?
– Volio sam gledati Raya Sefa.
Osvojili ste i dvije vrijedne titule u karijeri. Bili ste WKA europski prvak i pobjednik K1 Fighting Networka u Pragu. Koji vam je naslov najdraži?
– Ova pozicija u Zagrebu koja mi se otvorila gdje sam podijelio treće mjesto s Žuravljevom. Mislim da je to ipak K1 Grand-prix, to me svrstalo u nekoliko najboljih boraca na svijetu.
Koje biste borilačke talente iz BiH izdvojili kao najperspektivnije?
– Dva borca iz Tuzle Mesuda Selimovića i Igora Emkića. Imamo Mumaera Tufekčića, Elmira Mehića, Tahira Pučića i mog brata Đenana Poturka. Ako on izađe u ring, mogao bi najviše potegnuti.
>> Spektakl u Poreču: Jurković isprebijao Poturka
