Vlada je otvorila prostor za veliki oprost dugova u 2017. godini. Što nam ta godina donosi i trebamo li se bojati povećanja kamatnih stopa objašnjava guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić.
FED je pokrenuo proces povećanja kamatnih stopa. Kako će to utjecati na cijenu hrvatskog duga, hoće li i kod kuće krediti opet poskupjeti?
Započeti proces povećanja ciljanih stopa FED-a već je znatno poskupio dugoročno zaduživanje SAD-a, a u nešto manjoj mjeri i brojnih europskih zemalja. No, zaduživanje za Hrvatsku još nije poskupjelo, nego iz mjeseca u mjesec bilježimo povijesno niske kamatne stope, i na zaduživanje države i na zaduživanje privatnog sektora. Jedan od glavnih razloga takvog odvajanja trendova u financijskim uvjetima iznimno je ekspanzivna monetarna politika koju i dalje vodi HNB, kao i postignuti napredak u rastu BDP-a i procesu fiskalne prilagodbe koji je znatno smanjio premiju rizika zemlje. HNB ipak neće moći unedogled domaće financijske uvjete gurati u suprotnom smjeru od globalnih, a zalihe koje postoje u povišenoj premiji rizika postupno će se iscrpiti – pitanje je samo na kojoj razini, što ponajprije ovisi o kvaliteti politike koju će Vlada provoditi. Taj trenutak ipak ne bi trebao nastupiti u 2017. godini, u kojoj se može očekivati nastavak trenda poboljšanja domaćih financijskih uvjeta, dok je rizik povećanja kamatnih stopa za Hrvatsku u 2018. godini već značajan.
Kako komentirate Vladin proračun? Vidite li i vi u njemu otklon od politike štednje, što je glavni prigovor ekonomista?
Fiskalna bi politika u 2017., doista, prvi put nakon izbijanja krize, mogla postati ekspanzivna. Premda bi nominalni proračunski manjak mogao ostati na približno istoj razini kao u 2016. godini, tzv. strukturni saldo mogao bi se pogoršati za otprilike pola postotnog boda. To očekivano pogoršanje strukturnog salda posljedica je porezne reforme. Budući da je ova reforma jednokratna mjera, želim vjerovati da je riječ o privremenom otklonu od kontinuiranih nastojanja da se popravi fiskalna pozicija. Takva se politika u 2017. godini donekle može opravdati s obzirom na to da se procjenjuje da je potencijalni BDP i dalje veći od realiziranog, pa se fiskalna politika može ocijeniti protucikličkom. Međutim, s obzirom na očekivano zatvaranje toga negativnog jaza u idućih godinu ili dvije, vođenje ekspanzivne fiskalne politike i nakon 2017. godine označilo bi povratak na procikličku fiskalnu politiku, koja u dobrim vremenima propušta stvoriti dostatan fiskalni prostor za neka buduća loša vremena. A na takvo razdoblje možda neće trebati dugo čekati pa bi se bilo bolje na vrijeme pripremiti.
Pred nama je godina u kojoj će banke moći otpisati milijune, ako ne i milijarde kuna nenaplaćenih kredita. Hoće li HNB postaviti neke kriterije za otpis i koliki bi on u konačnici mogao biti?
HNB ne postavlja kriterije za otpis duga, već to rade oni koji su kredite dali. Koliko će duga banke otpisivati klijentima njihova je odluka, no ono što je bitno – kako smo već ranije istaknuli – jest da taj otpis ne bude destimuliran. Naime, do sada je zakon nalagao banci da mora završiti postupak naplate, de facto do financijske propasti klijenta, dovevši ga do stečaja ili do propisanog životnog minimuma, a da bi mogla otpisati nenaplaćeni iznos kredita i ne platiti porez. Pritom je smjela u cijelosti ispraviti vrijednost kredita, tj. knjigovodstveno ga otpisati, ali ga nije smjela oprostiti. Sada se banci daje mogućnost i da oprosti dio duga klijentu.
Očekujemo da bi takva mogućnost mogla dovesti do intenziviranja pregovora između klijenata i banaka te da bi posljedica toga bilo vraćanje dijela dužnika u klasifikaciju A – u cijelosti nadoknadivi krediti. Naime, tko ne može otplatiti npr. sto tisuća, možda može pedeset. Banci je bolje imati pedeset koji se otplaćuju, nego sto koji se ne otplaćuju. To znači da obje strane, i banke i klijenti, imaju interes za ovakvo rješenje. Sa stajališta bankarske regulative i nadzora, danas su loši krediti ponajprije problem dužnicima.
Hrvatska je svako malo u nekom izbornom procesu, što se zbog rastućeg populizma prelijeva i na HNB. I vi se nalazite u zadnjoj četvrtini svog mandata. Želite li voditi HNB još šest godina?
Prerano je o tome govoriti. Na nama u HNB-u je da svoje zadaće ispunjavamo do kraja mandata, a onda prvo treba vidjeti postoji li politička volja da se monetarna politika, politika cjenovne i tečajne stabilnosti, kao i politika financijske stabilnosti kakvu je do sada ostvarivala Hrvatska narodna banka, nastavi voditi ili postoji volja da se ona promijeni.
Kako će presuda Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu utjecati na nastavak spora države i banaka vezano za švicarski franak. Ovime su banke ostale bez znatnog dijela svojih argumenata koje koriste pred međunarodnim sudovima?
Hrvatska narodna banka niti sudi niti se bavi procjenama izgleda strana u određenom sporu. Stajalište HNB-a o pitanjima o kojima se još uvijek vodi sudski postupak moglo bi se protumačiti kao pritisak regulatora na sud. Naše razumijevanje odluke Ustavnog suda jest da je utvrdio procesne nedostatke ranije presude Vrhovnog suda, a koji se sastoje u tome da ta presuda nije dostatno obrazložena, odnosno da sud nije obrazložio kriterije kojima se rukovodio pri ocjeni da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli (vezanosti glavnice uz švicarski franak) u ugovorima bila razumljiva, kao i da sud nije obrazložio zašto nije pokrenuo postupak za prethodno tumačenje prava EU pred Sudom Europske unije. Znači, očekujemo novu presudu Vrhovnog suda i dodatna obrazloženja. O zahtjevu za preispitivanje suštine i ustavnosti valutne klauzule općenito Ustavni sud izjasnio se u drugoj odluci od istog dana, gdje je utvrdio da je odredba Zakona o obveznim odnosima kojom je propisana valutna klauzula ustavna.
Procjenjujete da će BDP iduće godine rasti tri posto. Na osnovi čega temeljite tu procjenu?
Nakon iznimno povoljnih ostvarenja u ljetnim mjesecima, pod utjecajem kretanja u turizmu, povoljna gospodarska kretanja po dostupnim podacima nastavila su se i u posljednjem tromjesečju ove godine. HNB je stoga povećao ocjenu rasta za 2016. na 2,8%, a istodobno je revidirao i projekciju rasta za 2017. godinu prema kojoj se očekuje ubrzanje rasta na 3,0%. Premda bi inozemna potražnja i dalje mogla najviše pojedinačno pridonositi rastu domaće aktivnosti, vidljivo je usporavanje rasta izvoza i sve jači oslonac na domaću potražnju. Tako se očekuje povećanje doprinosa kapitalnih ulaganja, dijelom zbog jačeg korištenja sredstava iz fondova EU, kao i nastavka ulaganja u sektoru turizma. Također, povoljni učinci porezne reforme na neto raspoloživi dohodak stanovništva odrazit će se na nastavak rasta osobne potrošnje i zadržavanje njezina znatnog doprinosa ukupnom rastu BDP-a.
Guverner ste, ali i izvanredni profesor na kolegiju ekonomije rada. Tko će u Hrvatskoj raditi ako godišnje ostanemo bez 50 tisuća mladih ljudi?
Neto migracijski saldo, odnosno razlika između broja doseljenih i odseljenih 2015. godine iznosio je minus 17.945 osoba. Počeo je znatnije rasti 2014. godine, dok je u prethodnim godinama, nakon početka krize bio blago negativan, a prije krize blago pozitivan. Drugim riječima, do ulaska u EU, prema podacima DZS-a, Hrvatska je imala uravnotežen migracijski saldo. Suprotno čestim tvrdnjama o neočekivano velikom broju odlazaka mladih na rad u inozemstvo, podaci govore da takva migracijska kretanja ne odstupaju od iskustva drugih tranzicijskih zemalja nakon pristupanja EU. Riječ je o stopi neto emigracije od 0,3 do 0,4 posto ukupne populacije u prve dvije godine nakon ulaska u EU. Treba voditi računa o tome da je takva stopa emigracije i posljedica prethodnih šest godina recesije. Ako uspijemo podići stope rasta na više od četiri posto, temeljenih na investicijama, odnosno stvaranju novih radnih mjesta, Hrvatska ponovno može postati neto imigracijska zemlja. Uz to, morala bi povećati i vrlo nisku stopu zaposlenosti. Najgora je situacija u kojoj nedostaje pojedinih profila radnika u Hrvatskoj, stopa zaposlenosti se ne poboljšava, a imigracija se ograničava.
Kakve su perspektive mirovinskog i zdravstvenog sustava s obzirom na demografske procese? Kako se nositi s deficitima u tim sustavima s obzirom na razinu javnog duga koju imamo?
Može zvučati pomalo paradoksalno, ali Hrvatska je djelomično već apsorbirala očekivane učinke starenja stanovništva. Zbog velikog broja umirovljenika i vrlo niske trenutačne stope zaposlenosti, s obzirom na to da je tek 57-58 posto stanovništva u dobi od 15 do 64 godine zaposleno, u Hrvatskoj postoji znatan prostor da se povećanjem stope zaposlenosti ublaže nepovoljni fiskalni učinci demografskog starenja. Drugi je osigurač, koji mirovinski sustav čini fiskalno održivim, mirovinska reforma koja omogućuje postupno smanjenje troška koje za proračun predstavljaju mirovine isplaćivane kroz prvi stup. Tako bi se zbog dva navedena učinka trošak mirovina za proračun mogao s razine od gotovo 11 posto BDP-a do sredine ovog stoljeća smanjiti na otprilike 6-7 posto BDP-a. No, valja biti svjestan i promjena u pogledu dostatnosti mirovina, s obzirom na to da bi se stope zamjene, odnosno omjer prve mirovine i posljednje plaće, mogle smanjiti s 50 pa do gotovo 60 posto danas na prosječno 40 posto sredinom ovog stoljeća. Time je zapravo upitna socijalna i politička održivost aktualnog mirovinskog sustava. Apsolutno ključan zadatak za ovu i buduće vlade jest dizati stopu zaposlenosti što će biti nemoguće bez strukturnih reformi kako sustava tako i cijelog gospodarstva. U pogledu zdravstvenog sustava ne postoje takvi osigurači koji bi omogućili njegovu dugoročnu održivost pa se sa starenjem stanovništva sigurno mogu očekivati kontinuirani pritisci na rashode. Sustav je potrebno reformirati tako da se racionalizira i njime efikasnije upravlja.
>> HNB intervenirao na deviznom tržištu: Evo kako su reagirali na 'tečajna kolebanja'
On izgleda ne razumije povezanost rasta kamata u EU i USA sa nasom ekonomijom! Cak iako ne moramo vise posudjivati novac kod stranih banaka(sto je naravno ne realno)rast kamata automatski povecava iznos otplate na vec zaduzena sredstva.Vec sada je glavnii udio otplate duga upravo kamata na dug pa ako sada ne mozemo otplacivati neki veci dio glavnice onda ce sa uvecanom kamatnom stopom to biti jos vise nemoguce. To je tako jednostavno da za to niti ne treba biti strucnjak ekonomije jer u ekonomiji postoje konstantne uzrocno posljedicne veze. Guverner naravno zeli umiriti narod ali ovo ce na dulji rok samo povecava sumnju u sposobnost ljudi koje vode cijeli bankarski i ekonomski sustav. Jedini pravi lijek za ekonomiju je izvoz(Njemacka je najbolji primjer za to) i dok mi ne ucinimo nesto na tom planu radicemo samo za otplatu dugova.