Svijet u predbožićno vrijeme zaista je bizarno mjesto. S jedne strane neki se ljudi trude da barem za ove blagdane onima koji nemaju omoguće da stave nešto jela na stol, da se osjećaju malo bolje.
S druge strane beskrajna je pohlepa trgovaca i besmislena manija kupovanja svega i svačega. I tako je kršćanski svijet blagdan rođenja maloga Boga, blagdan koji bi morao zračiti srećom, optimizmom i intimnošću, pretvorio konzumeristički blagdan sulude jurnjave za darovima, hranom i kojekakvim tričarijama.
Svi oni koji traže zaradu od ovoga blagdana jako su se potrudili da minimiziraju činjenicu da je to vjerski blagdan, razdoblje kada smo svi pozvani da se solidariziramo s onima koji, poput Marije i Josipa, nemaju konačišta i strepe da će se njihovo dijete roditi negdje na vjetrometini, nezaštićeno od gladi, bolesti i rata. Ne govorim samo o onima koji žive u jako siromašnim dijelovima svijeta. Jedna od najvećih socijalnih banaka hrane u Velikoj Britaniji objavila je da svakoga mjeseca dijeli oko pola milijuna paketa s hranom, a da 200 tisuća tih paketa dobivaju školarci.
Statistike pokazuju da čak četiri milijuna djece živi ispod magične crte koja dijeli siromašne od onih koji imaju tek malo više od njih.
Volonteri britanske banke hrane kažu da su to strpljiva i tužna djeca koja s odraslima čekaju u redovima kako bi dobila svoj paket i tako pomogla roditeljima. Šokantna je i činjenica da se sedam posto britanskih beba rađa s težinom manjom od 2,5 kilograma, što je izravna posljedica činjenice da majka u trudnoći nije dovoljno jela. Liječnici kažu da su to djeca koja su i prije rođenja osuđena na zaostajanje u rastu i razvoju, lošijeg su zdravlja, imaju znatno lošiji uspjeh u školi... Da, to je Velika Britanija, gdje ta djeca ipak mogu dobiti taj paketić. No u Jemenu i Siriji nema ni paketića. Samo glad. I rat! Jeste li svjesni stravične činjenice da je lani u svijetu od najobičnije izlječive upale pluća u svijetu umrlo milijun djece mlađe od pet godina? To je bolest koja kosi najviše djece u toj dobi, a računica je jednostavna – kada pogledam cijene antibiotika u Hrvatskoj, ispada da bi se za 50-ak kuna mogao spasiti dječji život. Za jednu pečenu kobasicu i čašu kuhanog vina na nekom adventskom štandu. Mislim da je Božić idealno vrijeme da kolektivno osvijestimo u kakvom svijetu živimo. Toliko nam je potrebna ta kolektivna, globalna promjena svijesti o toliko širokom spektru ljudske nesreće i bijede. Apokalipsa nam kaže da njena četiri jahača dolaze u trenucima kada ljudi na zemlji gube humanost i osnovne odlike istinske ljudskosti. Četiri jahača su pohlepa, glad, rat i bolest. A toga na ovome svijetu ima zaista u izobilju. Trebamo biti svijesti i toga da promjena ide od pojedinca i da će se stvari početi mijenjati onda kada se stvori kritična masa pojedinaca kojima je “kliknulo” u glavi.
Možda bismo onda i u Zagrebu imali desetak štandova na kojima bi se bombon prodavao za 50 kuna za koje bi se kupili antibiotici za djecu oboljelu od upale pluća. Kada se takvo nešto pojavi, znat ću da smo na konju.
Pogledajte advent u Zagrebu:
