Nije šala. Tomislav Karamarko i Zoran Milanović konačno se slažu da trebamo prestati s ideološkim podjelama koje su Hrvatsku zarobile i dovele u stanje verbalnog građanskog rata. Teško je reći je li igra sudbine, ili možda neki tajni razgovori s veleposlanicima utjecajnih zapadnih zemalja, dovela do toga da se predsjednici najjačih političkih stranaka oglase istodobno i s gotovo identičnim tonom.
Karamarko u intervjuu subotnjem Večernjem listu ističe da je vrijeme za reforme, a ne ideološke podjele. Dan nakon “povijesne izjave” daje još jednu koja je do jučer bila nezamisliva. Tvrdi da će podržati Vesnu Pusić u njezinoj kandidaturi za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda iako ona nije HDZ-ov izbor. Milanović je pak na stranačkoj konvenciji SDP-a poslao pomirljivu poruku političkim konkurentima. Poručio im je da se ne moraju dogovoriti tko je bio loš, a tko dobar od 1941. do 1945. godine, ali bilo bi dobro da se oko toga manje svađaju. Zatim je Milanović pozvao desnicu i ljevicu da se kao pametni građani dogovore o tome što je dobro, a što loše za Hrvatsku. Konačno glasovi zdravog razuma.
Bravo Karamarko! Bravo Milanoviću! Ali imamo samo jedan problem s njihovim gandijevizmom i kršćanskom empatijom inspiriranom papom Franjom. Pa tko je to u Hrvatskoj počeo ideološke podjele? Tko je političke konkurente prozivao izdajnicima, Jugoslavenima i komunistima s kojima se treba obračunati? Tko je prije nekoliko godina donio odluku da Sabor više ne bude pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu? Tko je donio odluku da se visokopozicionirani šefovi zloglasne Udbe ne izruče Njemačkoj zbog čega smo zaratili s Europskom unijom?
Karamarko i Milanović. Građani znaju da su njih dvojica glavni krivci za sadašnje podjele. Svejedno svakom čovjeku treba dati šansu da se promijeni na bolje. Međutim, više nismo naivni pa im nećemo vjerovati na riječ. Očekujemo da Milanović i Karamarko nešto od te svoje janjeće retorike pokažu i u praksi.
