Naime, s povećanjem cijena goriva i s nedostatnim servisom javnog prijevoza svim Gorankama i Goranima smanjena je mogućnost odlaska na radno mjesto. Posebno onih koji rade, primjerice, u Rijeci i okolici ili zbog radnog odnosa trebaju putovati unutar regije. Danas na svoje radno mjesto putuju u vlastitom aranžmanu jer servis javnog prijevoza nije dostatan kako bi osigurali kvalitetnu mobilnost, ne samo radnog stanovništva nego i učenika i studenata i starijeg stanovništva. Ovaj problem nije riješen više od godinu dana zbog inercije Županije koja nije potpisala ugovor s državom po ovom pitanju. Upravo je ovo jedna od gorućih tema koju bi vijećnici županijske Skupštine PGŽ-a trebali po hitnom postupku riješiti. Kad bi se osigurala kvalitetna mreža javnog prijevoza u Gorskom kotaru smanjio bi se troškovni pritisak na kućne budžete i osigurala bih se kvalitetnija mobilnost stanovnika.
Inače, osiguranje dostupnosti javnog prijevoza građanima jedna je od strateških EU odrednica koja u Gorskom kotaru nije ni blizu potrebne usklađenosti i minimalnih standarda na koje kao dio EU zajednice Goranke i Gorani imaju pravo. Ujedno, Zakon o brdsko-planinskom području i dalje je „mrtvo slovo“ na papiru jer još ne postoje konkretne mjere potpore brdsko-planinskim područjima kao što je to slučaj u većini europskih zemalja, a koje je država trebala osigurati.
„Da su se, primjerice, prije sad već dvije godine osigurale mjere u okviru Zakona o brdsko-planinskom području našim bi se žiteljima bilo značajno lakše suočiti s ovom ekonomskom krizom koja nas sada već dobrano nagriza.“ – poručuje Bregovac i dodaje kako je prosječna plaća Gorana značajno niža od prosjeka u Primorsko-goranskoj županiji i u Zagrebu, a životni troškovi nisu jeftiniji već i skuplji zato što, između ostaloga, period grijanja traje duže, a osnovne životne namirnice su u prosjeku skuplje nego u većim gradovima.
