Novoizabrana predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja preuzima tu dužnost 1. studenoga, nije samo prva žena na čelu najvažnije institucije u povijesti Europske unije ni samo prva osoba iz Njemačke na toj poziciji u više od 50 godina nego i prvi ministar obrane koji preuzima Komisiju. I dolazi baš u vrijeme kad se Europska unija počela pretvarati i u obrambenu uniju. Odnosno, kad su države članice odlučile – kako je to opisao odlazeći predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, koji je takvo što državama i predložio 2017. godine – probuditi “uspavanu ljepoticu” iz Lisabonskog ugovora.
Odluka o uspostavi PESCO-a, stalne strukturirane suradnje između država članica Europske komisije u području obrambene politike, donesena je 11. prosinca 2017. godine, a to je nazvano buđenjem uspavane ljepotice jer je mogućnost uspostave takve suradnje u obrani postojala u Lisabonskom ugovoru još od 2009. godine, no spavala je zimskim snom i nitko je nije želio buditi, ili joj udahnuti život, jer su bila drukčija vremena. Velika Britanija nije bila na izlasku iz Europske unije, a upravo su Britanci najupornije zastupali stav da se EU ne treba širiti na područje obrambene politike jer je to čisto nacionalna stvar suverenih država koje za suradnju imaju NATO, najmoćniji vojni savez u povijesti čovječanstva. Vremena su bila drukčija i zato što u Bijeloj kući u Washingtonu nije, kao danas, sjedio američki predsjednik Donald Trump, koji svojim izjavama dovodi u pitanje samo postojanje NATO-ovih saveza (nakon čega predsjednika Trumpa suradnici i ostatak administracije pokušavaju korigirati, i djelima ispraviti njegove riječi, ali ipak njegove riječi, makar bile i verbalni ispadi, imaju posljedica na političku koheziju saveza).
Uspavana ljepotica zvana PESCO je, dakle, probuđena. Njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen postaje nova liderica Europske unije. I čini se malo vjerojatnim, praktički nemogućim, da će ta ljepotica zvana PESCO biti ponovno poslana na spavanje. Europska unija će se, za još jedan stupanj brže, nastojati izgraditi u obrambenu uniju (među ostalim unijama koje su već izgrađene: političkoj, monetarnoj, bankovnoj uniji u izgradnji, socijalnoj uniji...). Odnosno, EU će – kako je to u jednoj kolumni za njemački list Handelsblatt napisala ministrica Von der Leyen u siječnju ove godine – osnovati vojsku.
Razvoj inteligentne obrane
Dugo je godina već sama ta ideja – da EU formira svoju vojsku – bila strašilo koje su euroskeptici iz Velike Britanije, ali i drugih zemalja, uzdizali visoko na pijedestal svoje političke borbe i koristili kao razlog svog postojanja, dokaz biračima da ih treba uzeti ozbiljno. Jer, oni brane suverene države od takvih ideja kao što je pretvaranje projekta europskih integracija u superdržavu, federaciju s vojskom, svojevrsne Sjedinjene Europske Države. I ovih dana, kad komentiraju izbor njemačke ministrice obrane na mjesto predsjednice Komisije, neki europarlamentarci iz stranke Brexit izruguju se toj ideji.
– Jedina dobra stvar u vezi sa svime time jest da će vojska Europske unije, ako Ursula von der Leyen bude zadužena za tu vojsku, biti loš vic. Jer, vidimo kako izgleda njemačka vojska za koju je bila zadužena: nijedna podmornica im ne plovi, a vojnike na vježbanje šalju s metlama jer nemaju puške – komentirao je Henrik Overgaard-Nielsen iz stranke Brexit. No, brexitovce je sve teže shvaćati ozbiljno, a nije da je i ranije bilo lako...
Upućeniji ljudi u Bruxellesu, bliski i NATO-u i Europskoj uniji te s uvidom u hrvatsku i politiku ostalih država članica tih dviju organizacija, kažu kako je uspostava obrambene suradnje u EU već sada realnost, a još će se i produbljivati. Teško je očekivati da će to biti zaustavljeno, pogotovo ne sada s Ursulom von der Leyen kao predsjednicom Komisije.
– Potrebe za modernizacijom obrambenih sposobnosti europskih saveznika toliko su velike. Ne samo potrebe za povećanjem izdvajanja za obranu nego i razvoj inteligentne obrane, tu će primjerice trebati velika ulaganja – kaže jedan naš upućeni sugovornik i nastavlja: – Pa, eto drugi primjer, nedavno je NATO proglasio i svemir svojom obrambenom domenom. U svemu tome, u vojno-industrijskom dijelu, vjerojatno će morati doći do podjele rada između SAD-a i Europske unije. Tendencija jačanja strukturirane obrambene suradnje u EU nastavit će se i nakon predsjednika Trumpa. Nije to, dakle, samo pitanje kako preživjeti Trumpa, nego je procjena da i nakon Trumpa ništa više neće biti isto kao što je bilo prije – zaključuje taj sugovornik koji je s nama razgovarao pod uvjetom anonimnosti jer nije ovlašten javno komentirati rasprave na sastancima na kojima sudjeluje.
Amerikancima se ne sviđa baš taj PESCO. Odnosno, sviđa im se ideja da europski saveznici iz NATO-a počnu više izdvajati za obranu, ali ne sviđa im se pomisao da bi Europljani to mogli raditi kroz neku europsku strukturu, paralelnu ili kontradiktornu strukturi izgrađenoj kroz NATO. Amerikanci, drugim riječima, žele da Europljani dosegnu cilj, zacrtan u NATO-u, od 2 posto BDP-a izdvajanih svake godine za obranu, ali žele i da američka vojna industrija dobije dio tog kolača. A ne da ostane izolirana zbog toga što proceduri u europskoj strukturiranoj suradnji tretiraju SAD kao treću državu izvan te suradnje.
Sigurnosni izazovi
Zajedno s osnivanjem PESCO-a, osnovan je i novi Europski fond za obranu, težak oko 5 milijardi eura godišnje, koji sljedeće godine postaje operabilan. Taj novac dijelit će se s ciljem koordinacije i povećanja nacionalnih izdvajanja za obranu. Dijelit će se i poduzećima koja razvijaju umjetnu inteligenciju, enkribirani softver, bespilotne letjelice, satelitsku komunikaciju i sve drugo što se može pokazati inovativnim za vojnu industriju. Sredinom svibnja, iz Washingtona je u Bruxelles stiglo pismo u kojem Amerikanci prosvjeduju zbog toga što pravila tog fonda sprečavaju poduzeća izvan Europske unije, uključujući i američka, da sudjeluju na tim natječajima.
Nakon tog pisma mediji su citirali i Ursulu von der Leyen, tada još ministricu, kako reagira:
– Radimo ono što naši američki prijatelji godinama traže da napravimo. Sad je na nama da uvjerimo naše saveznike da će NATO samo profitirati od napora oko stvaranja europske obrambene unije – rekla je. Naš sugovornik, kojeg smo kontaktirali ovoga tjedna, smatra kako se s Trumpovom administracijom to uvjeravanje možda čini zahtjevno, jer Trump sve gleda transakcijski, a ne transatlantski, ali da na dulji rok ne vjeruje da će to biti nekakav stalni izvor svađe Europljana i Amerikanaca.
Ono što radi EU neće biti u koliziji, već u skladnom nadopunjavanju s onim što se radi kroz NATO – poručila je.
“Sigurnosni izazovi sve su raznolikiji i teže ih je predvidjeti. Sigurnosne prijetnje i ozbiljne hibridne prijetnje naša su stvarnost. EU mora početi ozbiljnije odgovarati na njih i povećati svoju otpornost”, napisala je Ursula von der Leyen u svojim političkim smjernicama za sljedeću Europsku komisiju, dokumentu na temelju kojega je dobila podršku u Europskom parlamentu.
Mobilnost vojnih snaga
Hrvatska se dosad uključila u nekoliko prvih projekata kroz PESCO, među ostalim i u projekt stvaranja timova iz sedam država članica za brzo djelovanje u slučajevima kibernetičkih napada koji predstavljaju vojnu prijetnju. U tome su, osim Hrvatske, i Litva, Estonija, Poljska, Rumunjska, Finska i Nizozemska.
U drugom PESCO-ovom projektu, zajedno s Grčkom, Italijom, Španjolskom i još nekim zemljama, Hrvatska sudjeluje u unaprjeđenju nadzora mora. Treći projekt tiče se mobilnosti vojnih snaga unutar granica Europske unije, koja je zapravo vrlo slaba i to je jedan od velikih izazova koji su prepoznati odmah, vrlo rano u stvaranju europske obrambene unije.
Velik dio novca iz Europskog fonda za obranu planira se usmjeriti na cestovnu infrastrukturu kako bi se olakšala vojna mobilnost, a taj treći PESCO-ov projekt, u kojem sudjeluje Hrvatska zajedno s još 23 zemlje, tiče se otklanjanja birokratskih prepreka za kretanje vojnih konvoja unutar granica EU, bilo da se kreću cestama, željeznicom, brodovima ili zrakoplovima.
Uspostava europske obrambene unije zvuči kao stvaranje nekakve vojske EU, ali u stvarnosti to su mali koraci poput ovih, gore opisanih, koji ne zvuče tako spektakularno, ali vode nečemu velikom, dosad neviđenom u Europskoj uniji. Neviđenom naprosto zato što se EU nije time bavio, nego je imao posla na drugim područjima, od stvaranja jedinstvenog tržišta i jedinstvene valute do uklanjanja graničnih prijelaza i ukidanja skupljeg telefoniranja u roamingu. To se sada mijenja, Europska se unija bavi i tim područjem obrambene politike, zbog raznih razloga, od Brexita i Trumpa do Kine i Rusije. Ali, uskoro, i zato što jedna ministrica obrane preuzima Europsku komisiju.
evropska vojska ce biti vojska nad vojskama...bit ce to u buducnosti pobjednicka vojska...a glavna pobjeda ce biti da ce pobijediti samu sebe....itd