Iako se svi kunu da nafta nije bila povod za invaziju Iraka, novootkriveni dokumenti pokazuju kako je upravo iračko "crno zlato" i njegovo iskorištavanje bila tema najmanje nekoliko tajnih sastanaka između britanske vlade i najvećih britanskih naftnih kompanija, i to mjesecima prije nego li je intervencija na režim Sadama Huseina uopće počela. Još u listopadu 2002. barunica Symons, tadašnja britanska ministrica trgovine, obećala je BP-u da će vlada učiniti sve kako bi britanskoj tvrtki osigurala dio iračkih golemih zaliha nafte kao nagradu za Blairov udio u kampanji i potporu SAD-u u svrgavanju režima.
– Shell i BP ne mogu se priuštiti da budu izostavljeni iz Iraka. Odlučni smo osigurati za britanske tvrtke dio "akcije" u postsadamovskom Iraku, zapisao je u listopadu 2002.,u jednome od dokumenata koji su sada isplivali na vidjelo direktor bliskoistočnog odjela britanskog Foreign Officea Edward Chaplin.
Kako se tvrdi, BP je bio zabrinut da bi SAD nakon okupacije Iraka mogao podržati ugovor francuskog TotalFinalElfa, koji je godinama pod Sadamovim režimom izvlačio naftu iz zemlje što bi ovu tvrtku pretvorilo u najveću naftnu kompaniju na svijetu
Dokumenti s najmanje pet sastanaka održanih krajem 2002. postali su dostupni javnosti prema zakonu o slobodi informiranja, a njima sada, kako tvrdi britanski Independent, raspolaže naftni aktivist Greg Muttitt.
Sta se moglo ocekivati od ljudskog sljama ,koji je svu svoju srecu izgradio na tudjoj nesreci.