I tako smo u povodu Večernjakove analize “Koliko koštaju duševne boli domaćih političara?” dobili, za medijske slobode neugodan, doduše nepravomoćan odgovor Općinskog građanskog suda u Zagrebu – 40.000 kuna!
Toliko je sutkinja Vesna Horvat dosudila potpredsjedniku Hrvatskog sabora i zamjeniku predsjednika HDZ-a Milijanu Brkiću. Hina i drugi portali objavili su kako je to u mjesec dana druga odšteta koju je Brkić dobio protiv Večernjaka. I sudac Hrvoje Vučić zbog kratke vijesti na našem portalu o pronalasku 11 stranica nestalog spisa Brkiću je dosudio istu svotu.
U svakom slučaju pohvalno je što su predmeti tako brzo riješeni, ni 10 mjeseci od kada je Brkić podnio tužbe. Sudstvo očito više nije tako sporo kakva je percepcija. Sve drugo je sporno i nadamo se da će se radi medijskih sloboda to sa žalbom i dokazati.
1. Brkiću po 40.000 kuna unatoč lanjskoj presudi ESLJP-a u predmetu “Narodni list protiv hrvatske”!?
U predmetu Narodni list protiv Hrvatske Europski sud za ljudska prava zaključio je kako odšteta od 50.000 kuna dosuđena sucu koji trpi bol jer je za njega napisano kako ga treba “pribiti na stup srama” predstavlja dvije trećine iznosa naknade neimovinske štete koju hrvatski sudovi dosuđuju onima koji trpe duševnu bol zbog smrti brata ili sestre (75.000 kn). ESLJP-u je “teško prihvatiti” da je šteta ugledu suca “bila tako ozbiljna da bi opravdavala taj iznos” koji bi “mogao odvratiti građane od otvorene rasprave o pitanjima od javnog interesa”. Po smjernicama Vrhovnog suda 40.000 kn dobila bi žrtva nesreće za duševne boli koje trpi zbog smanjenja životne aktivnosti za 40% ili zbog vrlo uočljive naruženosti jakog stupnja. Kako se Brkić osjećao? “Neistinite tvrdnje i laži” izazvale su “propitkivanja i upite kako njegove maloljetne djece tako i njegove majke, a i ostalih prijatelja i članova obitelji”. Stoga se osjećao “nelagodno i rastreseno jer nije ugodno objašnjavati da nije počinio kaznena djela i da nema veze s time što piše u članku”.
2. Je li Brkić preosjetljiv ili Večernji pregrub?
Brkić je u tužbi istaknuo nadnaslov: “Milijan Brkić nerijetko i sam koristi medije kako bi se obračunao s političkim protivnicima, ali kad se mediji bave njime, ne preže od unovčenja boli”. Recimo, Brkić je u intervjuu danom baš Večernjem listu negativno govorio o Ivi Josipoviću, pa kad mu je tadašnji predsjednik odgovorio, Brkić je replicirao: “Malih miševa se ne bojim.” Marka Bekavca Brkić je nazvao “patološkim lažljivcem”, a Nacional “opskurnim medijem”. Brkića je najviše pogodio navod da je “Bajić posvjedočio da je prijatelj s Brkićem što valja sada povezati i s činjenicom o nestanku državnoodvjetničkog spisa o elitnoj prostituciji te eventualnoj ulozi Brkića u kontekstu tadašnje ‘provale’ tajne istrage od njezinih aktera”. To je napisano u vrijeme dok se vodila istraga o tim slučajevima, i što je sporno ako novinar konstatira kako to sve treba istražiti!? Inače, dok je sutkinja unosila moje riječi u zapisnik, Brkić, koji je sjedio do mene, prišapnuo mi je kako nismo objavili rezultat istrage DORH-a. Iako ne samo da je 4. travnja objavljeno priopćenje DORH-a da nije bilo curenja informacija u slučaju elitne prostitucije, već i Brkićeva reakcija: “Hvala Bogu, istina je napokon došla na vidjelo.” Za Brkića i sutkinju sporan je i citat kako je nedopustivo “koristiti legitimna pravna sredstva za obeshrabrivanje medija u traženju istine, a istodobno za bogaćenje dužnosnika”. Sutkinja obrazlaže kako se sporne tvrdnje nisu odnosile na obavljanje javnih funkcija “niti su kritika javnog djelovanja tužitelja”. Autoru daje za pravo da polazi od određenih činjeničnih utvrđenja, ali njegov vrijednosni sud ne predstavlja samo “oštru kritiku postupanja tužitelja, već naprotiv uvredljivu kritiku” koja je podobna da izazove “prijezir, prijekor i omalovažavanje” odnosno kod čitatelja stvore sliku o Brkiću kao osobi izuzetno negativnih svojstava “koje je potrebno prezirati i moralno osuditi”. Premda je autor svjedočio da je cilj teksta bio upozoriti da je Brkić “brz na okidaču” kad treba tužiti medije te utjecati na njega da više ne tuži kao što to ne čine Plenković, Milanović, Grabar-Kitarović, Bernardić... Iako je autor istaknuo kako ima čak i simpatija prema Brkiću, sutkinja tvrdi kako vrijednosni sudovi autora nisu dani u dobroj vjeri, već se radilo o “proizvoljnom vrijeđanju”.
3. Kako je Brkić osjetio bol baš od Večernjeg?
Uznemirenost i upite Brkić je u oba slučaja povezao “isključivo sa spornim člankom” pa i to što se govorilo i o njegovoj ostavci. Iako se dosad znalo da se o tomu govorilo u prosincu, kad ju je dao Vlado Galić. Globus je lani 10. listopada pisao: “Ne pamti se u hrvatskoj politici da se o nekome (...) toliko pisalo koliko se ovih dana piše o Milijanu Brkiću”.
Na webu smo našli 30-ak tekstova pa i “oštrijih” od dva sporna u Večernjaku. Ako su Brkića u tom informativnom kaosu uznemirili naši tekstovi, te su ga čak i djeca baš zato propitkivala, što reći nego da nam je žao zbog takvog odjeka Večernjakove prepoznatljivosti i utjecaja. Premda, upitan koga je još tužio, Brkić nije znao reći jer da to bolje zna njegov odvjetnik.
Kažnjeni ste zbog objave laži. Ne istine. Kada se budete bavili istinom - niti će vas itko imati razloga tužiti a niti će bilo koji sudac donijeti presudu protiv vas. Samo istinu.