Čačićev tim: Nova vlada bez novih
lica
Moj su izbor sposobni, stručni, dokazani ljudi, a ako netko od njih i
ne bude spreman na suradnju, pokušat ću naći one koji su najbliži
njihovim profilima. Ako neki ne pristanu, sigurno će biti kvalitetnih
zamjena. Za pojedine sam siguran da će prihvatiti, to su ljudi iz HNS-a
i Libre, dakle iz naše stranke, pojedini su iz HSLS-a, nekolicina iz
HDZ-a. Ima i onih koji nisu stranački opredijeljeni, ali vjerujem da bi
pomogli jer su i do sada pokazali da su takvi – objašnjava kandidat za
budućeg premijera Radimir Čačić misleći prije svega na SDP-u bliske
Ljubu Jurčića i Ranka Ostojića, kojeg vidi na mjestu ministra
unutarnjih poslova – objašnjava Čačić.
Tvrdi da bi vlada s kojom planira izići pred javnost
“mogla napraviti mnogo i odmah” jer se u roku od šest mjeseci mogu
napraviti veliki pomaci.
– Nedostatak je dosadašnjih vlada što u njima nije bilo mnogo
ljudi koji su spremni donositi odluke. U mojoj će ekipi biti oni koji
su dokazali da su sposobni prepoznati probleme, ponuditi rješenja,
donositi samostalne odluke, a prednost je što svi razmišljamo slično i
mogli bismo odgovorno djelovati i kao tim i kao
pojedinci – najavljuje Čačić. I dok neka imena nisu iznenađenje, poput
Vesne Pusić na mjestu ministrice vanjskih poslova i europskih
integracija, Ante Nobila na mjestu ministra pravosuđa ili Stanka
Kovača, bivšeg predsjednika uprave Hrvatskih autocesta na mjestu
ministra graditeljstva, zaštite okoliša i prostornog uređenja, neka su
zanimljiva jer vjerojatno je malo onih koji Dragutina Lesara, bivšeg
sindikalnog čelnika i saborskog zastupnika HNS-a vide na čelu
Ministarstva obrane. Oko nekih bi imena možda moglo biti
povuci-poetgni kao recimo oko Jurčića, kojem bi Čačić povjerio
mjesto ministra gospodarstva, a SDP bi mu vjerojatno želio ponuditi
isto ili više. I visoko pozicioniranje nekih hadezeovaca poput bivšeg
premijera Nikice Valentića, kojeg Čačić vidi kao potpredsjednika vlade
ili Borislava Škegre, koji bi se vratio na dobro mu znano mjesto
ministra financija, pokazuje da je Čačić “razigrao” svoju vladu
kroz razne stranke trudeći se očito sastaviti tim po mjeri programa što
ga sprema. Nema sumnje da je izbor makroekonomista Dubravka
Mihaljeka za guvernera HNB-a poruka da Čačić ne dijeli ideje sadašnjeg
guvernera Željka Rohatinskog i želi promjene u tom području.
– Ne znam žele li oni to prihvatiti, ali ako žele, dobro su došli.
Smatram da Valentić kao poduzetnik dobro zna situaciju, a razumije i
probleme koje nosi rad u vladi, a o Škegri ne treba trošiti riječi –
argumentira Čačić svoje posezanje za perjanicama bivših HDZ-ovih vlada.
Premda se datum izbora ne zna, pa će možda na odgovor birača pričekati
i dvije godine, očito je da Čačić neskrivanjem svojih favorita od
javnosti očekuje i medijski, ali i “feed back” javnosti. Svakako, bit
će zanimljivo vidjeti što građani, a što političari misle o “Čačićevoj
vladi” i tko od predloženih sebe ne vidi u ulozi koja mu je namijenjena
te kako će to odjeknuti među konkurentskim strankama i konkurentskim
premijerskim kandidatima.
Sanaderov tim: Premijer jak, s
petljom, ali vlada ipak osrednja
Premda je na čelu Vlade tek 19 mjeseci, premijer Ivo Sanader
počeo se pripremati za nove izbore. – Idući parlamentarni izbori
bit će u studenom 2007. – javno je ustvrdio i odmah dodao kako je
uvjeren da će njegova Vlada dobiti još jedan mandat.
Prema nekim analitičarima, jednostavno mu je trebala snažna
politička poruka koja bi odzvanjala tijekom praznog političkog
ljeta i neutralizirala sve agresivnije takmace poput Čačića. Po
drugima, Sanader se samo koristi time da je lopta još duboko na
njegovu terenu, što su pokazali rezultati glasovanja o rebalansu
proračuna prošlog tjedna u Saboru. S te pozicije, on i dalje drži u
rukama vlastitu političku sudbinu i utječe na rok vlastita trajanja u
premijerskom fotelju. No istodobno dok najavljuje da će svakako
dogurati do redovitih izbora i onda ponovno osvojiti vlast, Sanader se
priprema i za rezervnu varijantu: za moguće izvanredne izbore, recimo
idućeg proljeća.
Na pragu drugog poluvremena svojeg mandata Sanader više nije
nepoznanica kao na početku 2004. godine. Dokazao se kao premijer s
petljom, prvo u odnosu prema srpskoj manjini, potom kad su po Lici
počeli nicati ustaški spomenici, a i u mnogim drugim prilikama.
Neočekivano je aktivirao model za rješavanje duga umirovljenicima i
dobio potporu za brzu isplatu u pola cijene. Njegovi politički
protivnici računaju da bi to mogla biti njegova najjača izborna karta i
da ga oko 430.000 umirovljenika s pravom na povrat duga neće
iznevjeriti na biralištima.
Sanader pak ne želi da izgleda kako je to karta na koju on najviše
računa, nego za jesen najavljuje sveopću konferenciju o “bržem
pokretanju Hrvatske”. Pozvani su svi, od oporbe, akademske zajednice,
sindikata i poslodavaca, do novinara. No koliko god bilo
poticajno što premijer želi široku raspravu o razvitku Hrvatske, to bi
se moglo okrenuti protiv njega jer bi netko mogao zaključiti da on koji
je najpozvaniji, nema svoj gospodarski program. Poznavatelji lika i
djela Ive Sanadera tvrde međutim da će on do početka jeseni imati novi
papir s idejama za pokretanje Hrvatske, a da će konferenciju
iskoristiti samo da bi na zadanu temu usredotočio što širu društvenu
pažnju. U 19 mjeseci Sanader je promijenio ministre na 4 od 14 mjesta u
Vladi a da pri tom nikad nije javno pokazao da je nezadovoljan bilo
kojim od njih. Čak i ako su vrlo sposobni, to ne dopire do javnosti, pa
premijerova moć strši prema snazi pojedinih ministara i cijele
Vlade.
Čačić vs. Sanader
Pedesetšestogodišnji diplomirani inženjer arhitekture, u bivšoj koalicijskoj vladi ministar obnove i graditeljstva, danas varaždinski župan, koji već sada najavljuje utrku za premijerski stolac