U Hrvatskoj izbori još nisu ni održani, a velike stranke već sada kombiniraju s kim bi i kako eventualno mogle sastaviti Vladu slažući koalicije zbrda-zdola i boreći se za svaki glas u parlamentu. Jer već sada je sasvim jasno da nijedna velika stranka neće u hrvatskom parlamentu dobiti apsolutnu većinu. No takve brige o sastavljanju koalicija i natezanja podrška za vladu ne muče brojne lidere diljem svijeta.
Posljednji, vrlo upečatljiv primjer je ruski predsjednik Vladimir Putin koji je među demokratski izabranim liderima svijeta čovjek koji ima najveću i najsnažniju podršku. Vidjelo se to i na referendumu održanom od 25. lipnja do 1. srpnja, na kojemu su ruski glasači birali hoće li prihvatiti ili odbiti promjene ruskog ustava. Promjene koje će Vladimiru Putinu omogućiti da vlada do 2036. godine.
Glasaj i osvoji – traktor!
Rezultati ovog referenduma, koji je bio i vrlo jasan pokazatelj Putinova položaja i ugleda u očima prosječnog Rusa, kristalno su jasni. Za promjenu ustava glasalo je čak 78 posto birača. Putin je potvrđen u očima Rusa s više od tročetvrtinskom većinom, što ga i službeno pretvara u demokratski izabranog vladara neke globalne velesile s najvećom potporom.
Ni izlaznost na referendumu nije uopće bila loša. Iako je oporba pozivala na bojkot referenduma, izlaznost je bila gotovo 68 posto, znatno viša nego što je uobičajeno na izborima u Rusiji. Naime, Kremlj je vrlo temeljito pripremio referendum i pobrinuo se da što više birača da svoj sud o ustavnim promjenama.
Prije svega protegnuli su trajanje referenduma na čak sedam dana omogućujući svakome tko hoće i ima pravo da u jednom trenutku “skoči” do birališta i da svoj glas, a za one koji to nisu mogli glasanje je omogućeno čak i u poljima pored traktora ili kombajna. Nadalje, na referendumu se moglo glasovati i dopisno. I treće, što je vjerojatno prvi put u povijesti bilo kakvih izbora, organizirana je “biračka tombola”. Svaki birač koji se pojavio na biralištu i dao svoj glas ušao je “u bubanj” za neku od nagrada koje su dijeljene pa su tako birači mogli osvojiti stan, automobil, pametni telefon, kosilicu, traktor... Tko su dobitnici nagrada, bit će u Rusiji objavljeno sljedećih dana.
Slična je situacija, što se tiče natpolovične pobjede, i na parlamentarnim izborima u Srbiji održanima prije tjedan dana. Na ovim je izborima Srpska napredna stranka (SNS) predsjednika države Aleksandra Vučića odnijela apsolutnu pobjedu s oko 63 posto osvojenih glasova. Druga je stranka Dačićev (i nekadašnji Miloševićev) SPS s oko 10 posto glasova, dok je izborni prag uz njih prešao samo još Srpski patriotski savez aktualnog čelnika Novog Beograda Aleksandra Šapića.
Vučić je očekivao apsolutnu pobjedu na izborima pa je, da bi “začinio” parlament i stekao barem privid oporbe, spustio izborni prag s pet na tri posto. Uzalud. Nitko od opozicije koja je djelomično i bojkotirala izbore nije osvojio dovoljan broj glasova, čak ni PSG koji vodi glumac Sergej Trifunović, za kojeg se držalo gotovo sigurnim da će zasjesti u parlamentarne klupe. Ništa od toga. Sergejeva lista nije osvojila ni dva posto glasova srpskih birača.
Ugrožena demokracija
Slična iskustva poput “cara” Putina ili “vožda” Vučića s birališta nose i mađarski predsjednik Viktor Orbán, koji ima natpolovičnu većinu u parlamentu unatoč vladavini u kojoj su demokratska načela prilično ugrožena. Tu je i turski “sultan” Recep Tayyip Erdoğan kojemu je vlast tek malo počela padati u velikim gradovima, kao i Orbánu...
Istini za volju, apsolutna pobjeda nije rezervirana samo za birače “s istoka”. Prošloga vikenda na Islandu je Guðni Jóhannesson osvojio svoj drugi predsjednički mandat s čak 91 posto glasova.
Uostalom, prošle je godine i konzervativna stranka Borisa Johnsona ostvarila uvjerljivu pobjedu na britanskim parlamentarnim izborima, čime su prekinuta sva nagađanja žele li Britanci Brexit ili ne. Glasanjem za konzervativce potvrdili su svoj stav, a Johnsonu omogućili pobjedu kakvu ni jedan konzervativni lider nije vidio od Margaret Thatcher.
a Montenegro vožda zaboravište?