Izrešetana vojarna, spaljena i napuštena baš kao i ostarjeli tenkovi koji čuvaju uništenu kapiju sve je što je ostalo od vladavine nove libijske vlade u Bani Walidu.
Samo dan nakon što su se stanovnici grada suprotstavili privremenoj vladi u Tripoliju starješine nekadašnjeg uporišta Moamara al-Gadafija odbacile su optužbe da žele na vlast vratiti obitelj svrgnutog diktatora te potvrdili kako nemaju nikakvih ambicija za vlašću izvan svoje zajednice.
– Optužbe o progadafijevskim snagama u Bani Walidu nisu točne – kazao je za Reuters Miftah Jubarra, jedan od desetaka utjecajnih građana koji su se okupili u lokalnoj džamiji kako bi osnovali općinsko vijeće nakon što su predstavnici Tripolija napustili Bani Walid. Objasnio je da su revolucijom svi postali braća te kako neće biti prepreka daljnjem razvoju.
Njegov stav dovoljno je opravdanje Nacionalnom prijelaznom vijeću koje je uz pomoć NATO-a prošle godine svrgnulo Gadafija, ali se sada bori za novi ustroj i nametanje poretka nad mnogim oružanim skupinama. Čelnik NPV-a u Tripoliju ne vidi nikakvu opasnost u „ograničenom lokalnom incidentu“.
Ipak, nasilje u gradu samo 150 kilometara južno od Tripolija pokazatelj je prepreka s kojima se Libija mora suočiti na svom tranzicijskom putu želi li uspostaviti mir, demokraciju i prosperitet.
Stanovnici Bani Walida svjedoče da su čuli nadlijetanje ratnih zrakoplova nad gradom dok su se snage NPV-a žurno pozicionirale 50 kilometara od Bani Walida. Iako pozicionirane i spremne za napad, snage NPV-a nisu dobile naredbu da krenu prema gradu.
Ministar unutarnjih poslova Fawzi Abd al-All kazao je da su snage spremne napasti "željeznom šakom" sve one koji prijete sigurnosti Libije, ali isto tako naglasio je da neće biti napada na Bani Walid dok ne bude poznato što se točno događa u gradu. Stanovnici Bani Walida pozvali su NPV da ne napada grad, a jedan od čelnika vlade neslužbeno je potvrdio kako se prijelazna vlada nema namjeru uplitati u sukob koji je okarakterizirao kao prepirku među lokalnim frakcijama.
Imali su mir, stabilnost, prosperitet i blagostanje u najjačoj ekonomiji u Africi i bili definitivno među možda 5 zemalja u cijelom svijetu s najboljim i najkvalitetnijim životom svojih građana. Čak i tako sređeni, nisu bili zadovoljni. Iako je populacija brojila oko 25% visoko obrazovanih ljudi, nevjerojatno je da nisu mogli shvatiti što im se pod jalovom krinkom \"demokracije\" i \"pluralizma\" u stvari nudi i tko je određen da provede u djelo ta dva blazirana pojma. U ruke skupine Sanusi, pretežno islamskih fundamentalista s istoka Libije, Zapad je gurnuo milijarde dolara, oružje i svoje instruktore kako bi Libiji oduzeo sve što je u blagostanju imala i dokazivala svakodnevno da svijet uopće ne mora biti izgrađen prema lopovskim kapitalističkim uzusima.