Ideji Europske unije jedan je od najvećih prigovora oduvijek bilo to što nema “svoju” javnost, već je ima svaka od 28 zemalja članica. Političke stranke Europe samo su se pridružile tom trendu i čini se da i dalje funkcioniraju praktički isključivo kao nacionalne stranke, dok su europske grupacije, od kojih su najjače Europska pučka stranka (EPP) i Stranka europskih socijalista (PES), samo labave koalicije tih nacionalnih stranaka. To želi promijeniti, ili barem pridonijeti promjeni, grupacija europskih idealista, ili pak razočaranih idealista, na ljevici, okupljenih u Pokretu demokracija u Europi 2025 (DiEM25).
Zalažu se za demokratizaciju Europe, no na razini Unije, a ne pojedinih zemalja članica, te ističu da su okupili široki ideološki spektar suradnika kako bi to postigli. Povezuje ih karizma lidera, bivšega grčkog ministra financija Yanisa Varoufakisa, a Hrvatska također ima svog predstavnika u pokretu, i to jednog od njegovih osnivača, filozofa Srećka Horvata. Stranka je prije dva tjedna upravo njih dvojicu postavila na prvo (Varoufakis) i treće (Horvat) mjesto liste u Njemačkoj za izbore za Europski parlament koji će se održati u svibnju 2019.. Najavljuju da će svoje liste DiEM25 imati i u Grčkoj, Poljskoj, Danskoj, Francuskoj, Italiji, Belgiji...
Progresivna internacionala
Srećko Horvat opisuje nam zašto su upravo Njemačku odabrali za kandidiranje svojih najsnažnijih lica.
– To je logično s obzirom na to da je DiEM25 i osnovan s idejom da provodi transnacionalnu politiku i da je Njemačka jedna od država čija politika i ekonomija uvelike utječe na ostatak EU – opisuje i dodaje da je to posebno slučaj za građane Hrvatske.
– Ako danas tisuće radno sposobnih i obrazovanih mladih ljudi svaki mjesec trbuhom za kruhom odlazi u Njemačku, a u toj zemlji već živi i radi više od 350.000 Hrvata, onda je vrijeme da se o tim problemima počne govoriti i u samoj Njemačkoj – dodaje Horvat.
Svoj ekonomski program DiEM25 naziva zelenim i europskim New Dealom, kao očitom referencijom na New Deal, program državnog intervencionizma u gospodarstvo koji je američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt implementirao 1930-ih godina. Predlažu ulaganje četiri posto BDP-a EU u ekološku i industrijsku tranziciju kako bi se nezaposleni vratili na posao, uložilo u buduće gospodarstvo te borilo protiv klimatskih promjena. Zalažu se za zajednički minimalni porez na dobit kako bi se spriječilo stvaranje poreznih oaza unutar EU te pomoć najsiromašnijima, primjerice u Grčkoj, Portugalu ili na istoku Njemačke. Među ostalim, predlažu i stvaranje europskog suverenog fonda koji bi redistribuirao zarade kompanija svim građanima, u formi minimalnog dohotka. To bi se, zamišljaju oni, realiziralo oporezivanjem kapitala, a ne rada.
Stranka želi promijeniti EU, posebno raspravu i dinamiku o njoj. To žele tako da uđu u Europski parlament sljedeće godine.
– EP je vjerojatno jedini parlament na svijetu koji nema zakonodavnu moć. Međutim, to ne znači da on nema mehanizme koji mogu biti korisni te da se i sama politika unutar Europskog parlamenta ne može promijeniti. Problem je dublji, a to je netransparentnost donošenja odluka kako u Europskoj komisiji tako i u tzv. eurogrupi (okupljanje ministara financija zemalja u eurozoni, op. a.) – govori Horvat.
Stranka DiEM25 stalno naglašava svoju transnacionalnu politiku, odnosno potrebu pronalaska rješenja na europskoj razini, a čak i svjetskoj. Prije desetak dana čak su u SAD-u pokrenuli Progresivnu internacionalu s američkim senatorom Bernijem Sandersom, najpoznatijim po svojoj neuspješnoj kandidaturi za predsjednika 2016. godine kada je iza svoje kandidature ujedinio, inače povijesno slab lijevi i krajnje lijevi politički spektar u SAD-u.
Njihov je krajnji cilj borba protiv politike krajnje desnice, ksenofobije i kršenja ljudskih prava. Neki su zapadni analitičari, posebno oni od centra prema ljevici, procijenili da nije slučajno da se taj politički spektar diljem svijeta ujedinjuje. Logično je, kažu oni, primjerice da Bernie Sanders i šef britanskih laburista Jeremy Corbyn, još jedan važan europski ljevičar, daju podršku novom meksičkom predsjedniku Andrésu Manuelu Lópezu Obradoru, ljevičarskom populistu.
No, Varoufakis je već dokazao da nije političar ili ideolog koji bi bio voljan dopustiti da se vlasti u nekim važnim državama dokopa krajnja desnica koja bi zatim mobilizirala ljevicu, a nakon čega bi ona na izborima pobijedila. Grčki je političar tako, primjerice, podržao Emmanuela Macrona u drugom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj prošle godine kada se suočio s Marine Le Pen, vođom krajnje desne Nacionalne fronte.
“Odbijam biti dio generacije ljevičara koji su dopustili da fašistkinja i rasistica bude francuska predsjednica”, pisao je tada Varoufakis u kolumni u The Guardianu, dodajući da će, čim se Macron prikloni europskom establišmentu, kritizirati njega jednako snažno kao što je tada kritizirao Le Pen.
Na pitanje je li za DiEM25 veća prijetnja populistička desnica ili su to mjere štednje, Horvat kaže da to nisu suprotnosti.
– Što Macron više steže remen francuskom radništvu, to će na idućim izborima Le Pen biti uspješnija, što je Hillary Clinton korumpiranija, to je uspješniji Donald Trump, te naposljetku, što su HDZ ili SDP nesposobniji u vođenju hrvatske države, to će populisti poput Živog zida više rasti – objašnjava nam.
No, upitno je koliko se za demokratizaciju Europe moći izboriti grupacija koja je toliko jasno odmaknuta od političkog centra. Na pitanje nije li takva njihova platforma ipak ograničenje, Horvat kaže: “Upravo suprotno!”
– Ono čemu svjedočimo u cijeloj Europi jest urušavanje klasičnog političkog centra, bilo zato što se pojavljuju novi pokreti bilo zato što se sam centar, pod pritiskom radikalne desnice, sve više pretvara u ekstremni centar. Dovoljno je da pogledate Italiju Mattea Salvinija kao najbolji primjer. Naša je programska platforma, nasuprot tome, prilično široka, naš program pod nazivom “Europski New Deal” nadilazi uobičajeni bruxelleski “mjehur”, i to ne samo zato što nudi paneuropska rješenja za ekonomsku i socijalnu krizu EU već i zato što je realističan – govori nam Horvat.
Suradnja s domaćom ljevicom
Politički analitičar Žarko Puhovski smatra da bi ulazak ove liste u Njemačkoj u Europski parlament bilo zaista veliko iznenađenje.
– Na njihov uspjeh prije svega će se utjecati to koliko će uspješno moći surađivati s lijevim strankama u nacionalnim državama. Mislim da će se birači u pojedinim zemljama lakše opredijeliti za “domaću” ljevicu, bilo zato što će im biti jasniji ili će pak misliti da su im izborne šanse veće – objašnjava Puhovski.
On dodaje da će im i inzistiranje na transnacionalnoj politici pomoći, ali samo ako se povežu s ljevičarima diljem Europe.
– Primjerice, ne vjerujem da se oni mogu povezati sa socijaldemokratima ili zelenima u Njemačkoj jer su te stranke dio tamošnjeg mainstreama. Eventualno bi u toj zemlji mogli surađivati sa strankom Ljevica, no u njoj su političari starije generacije koji dogmatski gledaju na mnoge stvari – smatra Puhovski.
Isto tako, nastavlja analitičar, u dnevnopolitičkom kontekstu moglo bi im biti ograničenje visoka razina ideologizacije politike.
– S druge strane, smatram da bi ona dugoročno mogla biti prednost jer je u Europi primjetan nedostatak ideologizacije. No, ono što im ja zamjeram jest seksistička manipulacija u kojoj Varoufakisa, s njegova tri raskopčana gumba na košulji, iskorištavaju kao magnet za privlačnost ženama, što nije u lijevoj tradiciji – zaključuje Puhovski.
Haha komedija