”Nuklearni Titanik” krenuo je na svoje epsko putovanje preko Arktika. Rusija je pokrenula prvi plutajući nuklearni reaktor u svijetu i poslala ga na Arktik, usprkos upozorenjima aktivista za zaštitu okoliša da se radi o “Černobilu na ledu”. Napunjen nuklearnim gorivom, “Akademik Lomonosov”, nazvan po ruskom znanstveniku i pjesniku Mihailu Vasiljeviču Lomonosovu, utemeljitelju moskovskog sveučilišta, krenuo je iz arktičke luke Murmanska na put dugačak 5000 kilometara do sjeveroistočnog Sibira gdje će reaktor biti jednostavnija alternativa izgradnji konvencionalne nuklearne elektrane na tlu koje je cijele godine zamrznuto.
“Akademik Lomonosov”
Rad na 144 metra dugom “Akademiku Lomonosovu, čije bi putovanje trebalo trajati između četiri i šest tjedana, ovisno o vremenskim uvjetima i količini leda putem, počeo je 2006. u Sankt Peterburgu. Kada stigne u Pevek, gradić od 5000 ljudi u sibirskoj regiji Čukotki, zamijenit će lokalnu nuklearnu elektranu koja se zatvara i termoelektranu koja je već zatvorena. Trebao bi biti pušten u pogon do kraja godine i uglavnom služiti za opskrbu energijom naftnih platformi u regiji. Akademik Lomonosov težak je 21.000 tona i ima dva reaktora kapaciteta 35 megavata.
U posadi je 69 ljudi, a brod plovi brzinom od 3,5 do 4,5 čvorova. I dok neki aktivisti i stručnjaci za atomsku energiju upozoravaju kako se radi o izuzetno opasnom presedanu te nazivaju ploveći nuklearni reaktor “plutajućim Černobilom” i povlače paralele s nuklearkom u Ukrajini koja je eksplodirala 1986. godine, pojedini su stručnjaci pak mišljenja da ruski predsjednik Vladimir Putin brod doživljava kao plutajući dragulj jer će mu poslužiti kao glavni instrument u istraživanju nafte na Arktiku u trenutku kad se zalihe u Sibiru polako iscrpljuju, nadajući se kako bi plutajući nuklearni reaktor mogao poslužiti i za napajanje udaljenih ruskih gradova.
Nema sumnje da je ruska ekspanzija na Arktik dovela do velike zabrinutosti, najviše kod Donalda Trumpa i SAD-a, koji se s Rusijom, Kinom i Kanadom bori za prevlast u toj regiji i za kontrolu nad naftnim rezervama koje su postale sve dostupnije. Sjeverozapadni prolaz, morski put kroz Arktički ocean, uz sjevernu obalu Sjeverne Amerike kroz vodene putove između kanadskog arktičkog otočja, koji povezuje Atlantski ocean i Tihi ocean, ubrzano postaje plovan. Dok se sve više otvara, ne samo da se velike sile natječu za pristup tim regijama, već svoj dio pokušavaju uzeti i komercijalni brodovi.
Rašid Alimov, šef sektora energetike u Greenpeaceu Rusija, rekao je da skupine za zaštitu okoliša kritiziraju ideju plutajućeg reaktora još od 90-ih. Smrtonosna eksplozija ovoga mjeseca na lokaciji za vojne pokuse na sjeveru Rusije, koja je prouzročila radioaktivni val, izazvala je zabrinutost.
– Bilo kakva nuklearna elektrana proizvodi radioaktivni otpad i može imati havariju, a Akademik Lomonosov osjetljiv je na oluje – kazao je Alimov ističući kako, s obzirom na to da ga vuku druga plovila, to čini sudar tijekom oluje još izglednijim. Budući da Rosatom planira skladištiti otpad na brodu, Alimov kaže da bi “bilo kakva nesreća mogla imati ozbiljan utjecaj na krhki okoliš Arktika” objašnjavajući kako tamo “nema infrastrukture za saniranje nuklearnog onečišćenja”.
Alimov smatra da je tim projektom propuštena velika prilika budući da Čukotka, regija veća od Teksasa u kojoj živi 50.000 ljudi, “ima ogroman potencijal za razvoj energije vjetra” ističući kako “plutajuća nuklearna elektrana nosi previše rizika i to je preskup način za proizvodnju struje”. Prema mišljenju stručnjaka, nuklearna industrija razvija manje i jeftinije reaktore kako bi privukla nove kupce. Oni slijede primjer podmornica, ledolomaca i nosača zrakoplova, koji koriste nuklearnu energiju i namijenjeni su izoliranim područjima sa slabom infrastrukturom. Akademik Lomonosov ima dva reaktora KLT-40S koji mogu proizvoditi do 70 megavata struje i 50 gigakalorija toplinske energije po satu.
Davanje u zakup
Reaktori su zapravo modificirane jedinice KLT-40M, koje koriste nuklearni ledolomci plitka gaza klase Taymyr. Jedna jedinica može proizvesti dovoljno energije i topline da zadovolji potrebe grada od 100 tisuća stanovnika. Radni vijek elektrane je 40 godina, a može se produljiti za još 10 godina.
Nakon završetka radnog ciklusa jedinica se može ukloniti zbog zamjene i održavanja reaktora, bez ostavljanja opasnih materijala. Rusija planira davati u zakup postrojenja drugim zemljama, gdje će se koristiti za proizvodnju električne energije i za desalinizaciju vode. Naime, Akademik Lomonosov i slična postrojenja mogu se pretvoriti u postrojenje za desalinizaciju s proizvodnim kapacitetom od oko 240 tisuća kubičnih metara svježe vode dnevno.
Uz toliko vojnih plovila s nuklearnim reaktorima, ovo je sad odjednom problem.