Dogovor o preustroju Bosne i Hercegovine u četiri teritorijalne
jedinice, umjesto dosadašnja daytonska dva entiteta, otvorio je žestoke
svađe između političara unutar tri naroda, a ozračje je podsjećalo na
rasprave od prije skoro dva desetljeća kada se predstavnici Hrvata,
Srba i Bošnjaka nisu mogli usuglasiti oko unutarnjeg uređenja, što je
bio uvod u najkrvaviji rat na prostoru bivše Jugoslavije.
Korekcije granica
Četrnaest godina nakon završetka rata i nepravedno nametnutog, ali ipak
privremenog Daytonskog sporazuma čelnici tri najutjecajnije stranke -
HDZ-a BiH Dragan Čović, SDA Sulejman Tihić i SNSD-a Milorad Dodik - iz
tri naroda dogovorili su složeni ustroj zemlje, koji znači crtanje
novih unutarnjih granica. Ove (federalne) jedinice bi imale svoju
zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast.
Unatoč tome što sudionici u javnosti drukčije tvrde, došlo bi do
korekcija sadašnjih granica entiteta. O tome će se rasprave voditi na
kraju procesa koji će se nastaviti Tako bi se, primjerice, u okviru
buduće hrvatske federalne jedinice našli i dijelovi Posavine gdje su
Hrvati prije rata bili u većini, dok bi Srbima pripali gradovi Drvar i
Bosansko Grahovo.
Ovaj dogovor ima povijesni značaj, a već se naziva Daytonom 2 budući da
je unutarnje uređenje zemlje kamen smutnje oko čega politički
predstavnici Hrvata, Srba i Bošnjaka dugi niz godina nisu ni mogli
sjesti za zajednički stol.
Dogovor je, međutim, potaknuo manje stranke iz tri naroda da počnu s
optužbama o nacionalnoj izdaji, zbog čega će provedbu ovog političkog
sporazuma biti teško izvesti, ponajprije zbog žestokog protivljenja
većinskih bošnjačkih stranaka - Stranke za BiH i SDP-a koji zagovaraju
unitarno uređenje BiH.
- Tri konstitutivna naroda moraju pronaći svoju mjeru u organiziranju
BiH i najvažnije je da su to četiri jedinice koje imaju izvršnu,
zakonodavnu i sudbenu vlast. Sve drugo je vraćanje u prošlost i jamstvo
neuspjeha, ocijenio je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.
U Mostaru se dogovor iz Banje Luke, koji je praktično
operacionalizacija prije tri mjeseca postignutog sporazuma iz Pruda, u
najvećem dijelu tumači uspostavom republike.
Ljutiti Silajdžić
Iako ne postoje suštinske zamjerke dogovoru o federalizaciji zemlje, iz
HDZ-a 1990. sugeriraju kako Čović, Dodik i Tihić nemaju potrebnu većinu
za promjenu Ustava.
- Znakovito je da su sama trojica potpisnika prije nego što se osušila
i tinta na papiru izašla s različitim tumačenjima. Prema tome, ovom
dogovoru ne treba pridavati veći značaj nego što je konzultativni
sastanak trojice stranačkih čelnika, ističe se u pisanome komentaru
HDZ-a 1990. I dok je u RS-u SDS, koji je utemeljio Radovan Karadžić,
optužio Dodika da trguje s RS-om, dotle se predsjednik SDA Tihić našao
pod najvećim udarom. Bošnjački član BiH Predsjedništva Haris Silajdžić
ocijenio je Tihića izdajnikom.
- Ovdje se radi o dogovoru o podjeli Federacije. Republika Srpska
ostaje neupitna, prema tome, sve regije i entiteti se odnose na
Federaciju, što znači da ćemo imati entitet s hrvatskom većinom i
‘stolnim gradom’ Mostarom, da će Posavina ostati u Republici Srpskoj i
da ćemo imati distrikt Sarajevo i Bošnjake sabijene u tuzlanskom,
zeničkom i bihaćkom getu ili enklavi, tvrdi Silajdžić. Na sličan način
je komentirao dogovor i predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, koji je
jedan od najžešćih protivnika decentralizaciji zemlje.
Najspornije je to što i Silajdžić i Lagumdžija dogovor o budućnosti BiH
vide iz svoje sarajevske vizure, koja uglavnom odražava i želju dijela
jednoga naroda za apsolutnom dominacijom u BiH.
DAYTON 2
