Umjesto uobičajene dječje graje, koju ne mogu umiriti ni školska zvona, u područnoj osnovnoj školi u Novom Senkovcu zatekli smo tišinu i muk. Ispred lijepo uređene školske zgrade u središtu sela stoji parkiran osobni automobil kojim je velečasni Ivica Rasumović došao u školu kako bi održao “blok” sat iz vjeronauka, a u školskoj učionici pronalazimo samo četiri đaka.
Odlaze zbog posla
Desetogodišnjaci David Srednoselec i Ivan Jakopović polaze 4. razred, a do njih u istoj klupi sjede devetogodišnjakinje Ana Šantalab i Martina Šantala, učenice 3. razreda.
Školska učionica, u kojoj se prije tridesetak godina guralo pedesetak učenika, danas služi kao učionica, praktikum i sportska dvorana za četvero učenika, jer u Novom Senkovcu, slatinskom prigradskom naselju, više nema đaka – prvaka. Od 107 kućanstava gotovo polovica nema nijedno dijete.
– Mladi bračni parovi odlaze zbog posla, novi se ne doseljavaju, a stari polako umiru. Lani je u selu umrlih bilo dvostruko više nego novorođenčadi. Škola je opremljena svime što treba imati, ali što to vrijedi kada nema djece – kaže vlč. Rasumović. O redovitoj nastavi i predavanjima za četvero učenika puno radno vrijeme brine se učiteljica Ana Slačanac koja za našeg posjeta nije imala nastavu. O praznim stolicama mališani ne razmišljaju, ali ne skrivaju razočaranje što učenika nema više.
Jeftinije rješenje, ali...
– Lijepo je učiti, ali za odmora nogomet možemo zaigrati samo ako smo svi u školi – kaže David Srednoselec.
– Bilo bi bolje da nas je više, pa nas učiteljica ne bi mogla ispitivati svaki dan. Ovako, moramo više učiti i uvijek biti spremni za učiteljičina pitanja – žali se Ivan Jakopović.
– Od svih predmeta najdraži mi je tjelesni. Kad je kišovito i hladno, samo malo odmaknemo klupe i u razredu imamo sportsku dvoranu – pokazuje Ana Šantalab.
– S Anom idem u školu, s njom sjedim u klupi, a kad se posvadimo, moramo se brzo pomiriti jer u školi nemam drugu prijateljicu – smije se Martina Šantalab.
Učenike od 5. do 8. razreda svaki dan iz Novog Senkovca u slatinsku Osnovnu školu Josipa Kozarca prevozi školski autobus. U upravi škole tvrde da bi prijevoz četvero senkovačkih osnovaca bilo jeftinije rješenje, ali Ministarstvo školstva odredilo je da područna škola u Novom Senkovcu, u novoj školskoj godini, radi sa četiri polaznika.
Bas me zanima po kojim to kriterijima ministarstvo odlucuje - vjerojatno po njima samo znanima. U mome mjestu je zatvorena skola za 40 ucenika, a ova sa 4 nije.