Njemački Ured za zaštitu ustavnog poretka stavio je cijelu Alternativu za Njemačku (AfD), najveću njemačku opozicijsku stranku, pod nadzor zbog sumnje u širenje ekstremno desnih stajališta.
Dosad je, naime, AfD bio pod nadzorom Ureda za zaštitu ustavnog poretka, unutarnje njemačke obavještajne službe, u tri savezne pokrajine na istoku Njemačke, Tiringiji, Brandenburgu i Saskoj-Anhaltu, a sada je ta mjera proširena na cijelu Njemačku.
‘Skandalozan postupak’
Ova mjera znači da će obavještajne službe moći pojačano nadzirati stranku u kojoj njemačke vlasti vide opasnost za njemačku demokraciju. Već godinama je AfD predmet zanimanja njemačkih obavještajaca zbog radikalnih stajališta. Obavještajne službe najprije su pratile i analizirale istupe stranačkih čelnika u medijima i na društvenim mrežama, ali i koristile druge uobičajene obavještajne metode, poput prisluškivanja telefona ili praćenja elektroničke pošte pokušavajući utvrditi predstavlja li AfD doista prijetnju za njemačku demokraciju.
Uvođenje dodatnog nadzora, i to cijele stranke, znači da su te sumnje potvrđene i da će AfD ubuduće posebno pratiti Ured za zaštitu ustavnog poretka, koji sada može koristiti i dodatne alate pri nadzoru AfD-a, koje čelnik njemačke unutarnje obavještajne službe Thomas Haldenwang, zbog tajnosti, ne otkriva. Njemački obavještajci, međutim, jako dobro znaju o kakvoj je opasnosti u slučaju AfD-a riječ s obzirom na to da su takve mjere već bile na snazi u tri istočne pokrajine, u kojima je AfD politički snažan i gdje su čelnici AfD-a osobito radikalni.
U AfD-u su, očekivano, reagirali osudom ovakve mjere tvrdeći kako je riječ o pokušaju da se utječe na “demokratsku konkurenciju”.
– Postupak Ureda za zaštitu ustavnog poretka je skandalozan – poručuje predsjednik AfD-a Tino Chrupalla, a iz vladajuće koalicije CDU/CSU ocjenjuju kako se AfD sam svojim postupcima doveo u ovakvu situaciju podsjećajući da se AfD nikad nije distancirao od ekstremista u vlastitim redovima, poput Björna Höckea, jednog od čelnika AfD-a poznatog po eksplicitnim nacističkim i fašističkim stavovima, oko kojeg je okupljeno ekstremnije krilo ove desničarske populističke stranke.
AfD je, nakon prošlih izbora ponovnim ulaskom SPD-a u koaliciju s konzervativcima, s 88 zastupnika od njih ukupno 709, koliko ih ima u Bundestagu, postao najveća opozicijska stranka u zemlji, čime je dobio ne samo poseban parlamentarni status i utjecaj, nego je postao i dio političkog mainstreama.
AfD ima oko 32 tisuće članova, za usporedbu, SPD ima 419 tisuća, a CDU 407 tisuća članova. Stavljanje cijelog AfD-a pod obavještajni nadzor rezultat je činjenice da su njemačke vlasti odnedavno, nakon niza krvavih napada ekstremista koji su bili motivirani radikalnom desničarskom ideologijom, desničarski ekstremizam počele shvaćati ozbiljno. Desničarski teroristički napadi u Njemačkoj u pravilu su godinama bili tretirani kao djela pojedinaca, “usamljenih vukova”, iako je njihovo djelovanje uvijek povezivao zajednički rasistički narativ.
Brane ‘kršćansku civilizaciju’
Policija i sigurnosne službe ranije su uporno odbijale ove slučajeve podvesti pod terorizam, što se pokazalo fatalnom pogreškom, a čini se da dio odgovornosti leži i na bivšem šefu Službe za zaštitu ustavnog poretka Hansu-Georgu Maaßenu, smijenjenom 2018., koji je najviše zakazao upravo kada je riječ o borbi protiv desničarskog terorizma. Smatra se da je Maaßen gajio simpatije prema AfD-u, koji je Maaßenov nasljednik Haldenwang stavio pod djelomičan nadzor zbog sve ozbiljnijeg neonacističkog skretanja.
Usporedno s rastom desničarskog terora u Njemačkoj rastao je i AfD, stranka koja je u vrijeme krize eurozone nastala kao profesorski kružok koji je zagovarao izlazak Njemačke iz eurozone. Poslije, tijekom izbjegličke krize, AfD se pretvorio u žestoku ksenofobnu, antimigrantsku, a dijelom i neonacističku stranku, koja širi isključivost i nesnošljivost u društvu, koketira s neonacizmom i ismijava njemačku kulturu sjećanja i spomenike Holokaustu, govori o “obrani kršćanske civilizacije” i “bijelog čovjeka” od stranih “agresora”, a sve to povezuje i nadahnjuje desničarske teroriste u Njemačkoj i diljem svijeta.
Nizozemci su najveći neradnici! Pogledajte u kojim zemljama se radi najmanje
Opasnost za demokraciju predstavljaju tkz. lijeve stranke koje nameću svoj svjetonazor milom ili silom, a koje uopće ni nisu lijeve, tj. toliko su lijeve koliko im dopusti globalistička elita. Zašto Merkelica i njezina stranka nisu stavljene pod nadzor nakon svih napada radikalnih imigranata koji su došli na njezin poziv, analogija je ista? Zapadno društvo ubrzano postaje totalitarističko, nadzor postaje normalan, a govor o slobodi, odnosno sloboda govora postaje "govor mržnje" - to je prijetnja denokraciji!