– Žalim što sam počinio beskrupulozan i bestijalan zločin. Tek sam poslije shvatio da obavještajna zajednica i MUP meni žele dobro, da im je cilj preodgojiti me. Sad sam svjestan da je moj odgoj bio izuzetno loš i da je zadatak Državnog odvjetništva preodgojiti me. Posve sam pogrešno shvaćao da je smisao advokature pružati pravnu i profesionalnu pomoć okrivljenima. Nisam bio svjestan da pomoć uvijek treba pružati državi, a ne pojedincima... Kriv sam što sam 2008. Robertu Mataniću savjetovao da se brani šutnjom ili da nađe drugog odvjetnika... – s krajnjim cinizmom branio se odvjetnik Zoran Pilipović tražeći u lipnju da ga sud kazni zatvorom i zabrani mu rad u odvjetništvu. Sada je prvi odvjetnik pravomoćno osuđen zbog odavanja službene tajne, a zagrebački Županijski sud njegovo je cinično priznanje iščitao kao iskreno kajanje i žaljenje i osudio ga na tri mjeseca zatvora, koja će se zamijeniti sa 180 sati rada za opće dobro.
Preinačena presuda
Ako Pilipović ne pristane na rad za opće dobro, tada će biti prvi odvjetnik koji je iz protesta završio iza rešetaka. Pilipović je u pet godina suđenja tri puta oslobađan optužbe da je odao službenu tajnu jer je 30. listopada 2008. rekao da ne želi braniti R. Matanića (poslije pravomoćno osuđenog u slučaju Pukanić, op. a.) jer se nije slagao s njegovom namjerom da razgovara s USKOK-om. No, Županijski sud je ukidao oslobađajuće presude iako je mogao i sam sazvati raspravu i davno presuditi Pilipoviću.
Četvrti put predmet su dali novom sucu. Na četvrtom suđenju, suočen s onim što mu slijedi, Pilipović je izabrao cinično priznanje krivnje tražeći da ga se kazni s godinu i pol dana zatvora, koliko je i tražilo tužiteljstvo, i da mu se zabrani rad u odvjetništvu na pet godina. Sudac Zorislav Kaleb ga je uvjetno osudio, a Pilipović se žalio da presudu treba ukinuti jer mu je sud umjesto bezuvjetne kazne zatvora s kojom se složio izrekao uvjetnu! I napokon je sada vijeće Županijskog suda u sastavu Mirjana Rigljan, Sonja Brešković Balent i Vladimir Vinja pravomoćno okončalo slučaj i preinačilo presudu u tri mjeseca zatvora jer da niži sud Pilipoviću nije mogao izreći uvjetnu kaznu kad se on složio sa zatvorskom, koja je zamijenjena za rad za opće dobro. A ciničnu žalbu i obranu Pilipovića drugostupanjski suci nisu vidjeli kao cinizam, nego kao iskreno kajanje i žaljenje.
Cinizam i iskreno kajanje
– Nema riječi cinizam u Kaznenom zakonu pa suci mogu reći da su pročitali žalbu kao iskreno priznanje. A to što je nama to krajnji cinizam na koji je Pilipović bio natjeran druga je stvar – komentirao je odvjetnik Veljko Miljević. Pilipović je bio branitelj i otac je maloljetnog djeteta, a otegotnih okolnosti nije imao. Rad u odvjetništvu mu nije zabranjen.
>>Na svu silu žele osuditi odvjetnika zbog jedne krive riječi
