- Ova slika snimljena je oko 1935./36. godine u tadašnjoj Banovinskoj čipkarskoj školi u Lepoglavi. A djevojčica u bijelom rupcu sam ja, što znači da sam špice počela rediti rano, kao sedmogodišnja pucica. Tada je sav ženski svijet moral znati delati špice, jer u ono sirotinjsko vrijeme njome smo zarađivale jako pristojan novac od kojeg su živjele cijele obitelji – prisjetila se 84-godišnja Barica Žulić, jedna iz sad već malobrojne plejade žena koje su tijekom prošlih dugih desetljeća sačuvale umijeće izrade lepoglavske čipke i time omogućile da ih UNESCO danas zaštiti kao baštinu važnu za cijelo čovječanstvo. Stoga i ne čudi što će večeras u 18 sati, kad se u Lepoglavi otvara 16. međunarodni festival čipke, te žene, jedine na svijetu koje posjeduju integralno znanje o tome kako izraditi savršenu čipku, zasluženo biti počasne gošće. Jer osim poznavanja svih zakučastih tajne izrade špica, one su i živo vrelo njene povijesti.
- Čipka se u Lepoglavi redila od starina. Prvo se delala obična čipka u metraži, a ona se najbolje prodavala u Slavoniji, gdje su je žene koristile kao šlingani ukras na nošnjama. No, izrada prave čipke počela je tek s dolaskom Danice Brössler, začetnice čipkarstva. Sjećam je se jako dobro. Došla je iz Belgije i bila je jako nadarena. Sama je crtala muštre, kopirala ih i davala radnicama, ali uvijek je pitala za savjet. U to vrijeme čipka se u nas nije prodavala, ona je bila samo za bogate ljude. Zato ju je Danica nosila u Zagreb, Italiju, Njemačku, čak i u Ameriku. Vraćala se doma s puno novca, a kad je bila isplata rekla je samo: „Puce, dođite brzo!“ i mi smo znale da ćemo dobiti poštenu plaću za čipku. Bile smo tada jako sretne! Nakon isplate prvo smo bežale kupiti kruh u pekaru i onda ga dijelile na četiri dijela. Bile smo kruha gladne, takva su to bila vremena – ispričala je čipkarica Franciska Kos (83).
- Čipka je izrasla iz sirotinje lepoglavskog kraja, jer sigurno je da žene to ne bi radile da nisu bile prisiljene. A bile su, jer su morale prehraniti obitelji. Najteže je bilo zimi, jer muškarci, koji su većinom bili zaposleni na Ciglani u Čretu, tada nisu radili, pa su čipkom uskakale žene. Ja sam si čipkom i miraz zredila, od prodaje špica kupila sam pola namještaja, stolce, krevet – ispričala je Dora Ledinščak (77). Prisjetile su se žene da se čipka puno radila i u godinama nakon Drugog svjetskog rata.
- Za Titovu Jovanku specijalno smo radile bluzu i stolnjak, a posebno mi je u sjećanju ostao šal od crne čipke sa svijetlim nitima. To su bili veliki komadi, pa smo ih radile po dijelovima koji su poslije spajani u cjelinu – sjetila se Franciska Kos.
Koliko bi danas takva čipka vrijedila na tržištu? – pitamo upraviteljicu Zadruge lepoglavske čipke Karmen Šoštarić, svu okruženu predivnim čipkama što od danas krasi lokalne galerije.
- Izložbeni primjerak čipkane bluze koji ovdje vidite je jeftin. Stoji samo 25.000 kuna jer je izrađen od debelog konca za pašku čipku. Ista takva bluza, ali izrađena od vrlo tankog konca koju je Grad Lepoglava već otkupio za budući muzej čipke, stoji 75.000 kuna i to joj je samo osnovna cijena. Zašto toliko? Zato jer ju je osam žena tri mjeseca radilo po deset sati na dan – izjavila je K. Šoštarić. A sva raskoš hrvatskih čipki te izložaka iz Italije, Mađarske, Poljske, Slovačke, Španjolske i Slovenije s nizom popratnih programa i radionica, u Lepoglavi će se moći vidjeti na bogatom festivalskom programu koji traje sve do nedjelje.
