Dubinska mozgovna stimulacija jedna je od najučinkovitijih metoda liječenja niza raznih neuroloških bolesti kao što su poremećaji kretanja, Parkinsonova bolest, distonije, tremora, epilepsije, poremećaja stanja svijesti, Touretteov sindrom... A Hrvatska, odnosno Pula, ovog tjedna postaju središte rasprave i prezentacije na najvišoj svjetskoj razini upravo i najnovijim načinima korištenja te metode.
Pioniri DBS-a
U Puli se, naime, ovog tjedna odražava 4. Regionalni kongres za dubinsku mozgovnu stimulaciju (DBS) – sadašnje i buduće perspektive. Organiziraju ga prof. dr. sc. Darko Chudy iz Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu i prof. dr. sc. Vladimira Vuletić iz Kliničkog bolničkog centra u Rijeci. Skup je dobio financijsku podršku i suorganizaciju Svjetskog Hardyja, Patricije Limousin, Marwana Hariza...

– Ovaj će događaj okupiti ljude koji su DBS stvarali. Priča počinje u Izraelu gdje radi Hagai Bergman na majmunima kod kojih je posebnom tvari inducirana Parkinsonova bolest koja uništava dopaminski sustav. Bergman im je uništio subtalamičku jezgru i pokazao da time dolazi do poboljšanja, što je bilo paradoksalno. Taj njegov rad čitao je Abdelhamid Benazzouz, koji je također na ovom skupu i koji je rekao da se treba pokušati majmunu ugraditi neurostimulator. Tada je već imao tehničke mogućnosti da se neurostimulator ugradi baš u tu jezgru. Pierre Pollak je s Patricijom Limousin, koja također dolazi u Pulu, čitao te radove i pozvao Benazzouza da 1993. godine ugrade u pacijenta s Parkinsonovom bolesti neurostimulator u subtalamičku jezgru i došlo je do dramatičnog poboljšanja. I to je pravi početak priče o dubinskoj mozgovnoj stimulaciji, odnosno ugradnji čipova u ljudski mozak o čemu danas priča sokofrekventnu elektrostimulaciju, što smanjuje simptome. Navedene metode nisu indicirane kod svih pacijenata, nego se na osnovi striktnih kriterija ocjenjuje moguća korist. Ti signali mogu omogućiti bolje funkcioniranje moždanih krugova koji kontroliraju pokret i blokirati neke od poruka mozga koje uzrokuju invalidne motoričke simptome. Kao rezultat, bolesnik može osjetiti veću kontrolu nad pokretima tijela, zbog čega postaje lakše obavljati svakodnevne zadatke.
Parkinsonova bolest
Najviše istraživana metoda liječenja jest ona uznapredovale Parkinsonove bolesti. Međutim, novim tehničkim rješenjima, manjim neurostimulatorima, novim ciljnim mjestima, naprednim metodama programiranja stimulacija uz korištenje direkcijske stimulacije, tj. oblikovanja polja stimulacija prema anatomskim strukturama kako bi se izbjegle nuspojave, stimulacijama s udaljenom kontrolom, adaptacijskim DBS-om koji koristi potencijale iz okolice stimulacija i adaptira stimulaciju prema tome, DBS je iskusnim i educiranim timovima postao još učinkovitiji u liječenju mnogih bolesti pokreta. U RH se počelo najranije u regiji još 2000. godine zahvaljujući profesoru prof. dr. sc. Darku Chudyju.
– Dubinska mozgovna stimulacija, odnosno ugradnja neurostimulatora počela je kao želja da se pomogne ljudima koji imaju teške neurološke deficite odnosno teške neurološke bolesti kao što su Parkinsonova bolest, distonija ili neke druge teške neurološke bolesti. Danas to počinje biti fenomen i za opću populaciju, i to otkada je Elon Musk rekao da će ugraditi određeni čip u čovjekov mozak i tako poboljšati spoznajne i memorijske, dakle kognitivne sposobnosti, kod zdravih ljudi, ta je metoda ušla i u kuće zdravih ljudi koji se ne bave medicinom, koji ne znaju za nove stvari u neuroznanosti i neurologiji. Ušlo je to i u opću kulturu, DBS je postao nešto o čemu se raspravlja kao nekada o putu na Mjesec ili sada na Mars – kaže dr. Chudy.