Većina našeg razumijevanja čitanja ljudskih lica dolazi od dvojice
izvrsnih znanstvenika, učitelja i njegova učenika: Silvana Tomkinsa i
Paula Ekmana. Tomkins je bio učitelj. Rođen je u Philadelphiji na
prijelazu prošlog stoljeća kao sin ruskog zubara. Bio je nizak, malo
jači u sredini, s divljom grivom bijele kose i velikim naočalama crnih,
plastičnih okvira. Učio je psihologiju na Princetonu i Rutgersu. Autor
je djela "Afekt, predodžba, svjesnost" koje se sastojalo od četiri
dijela, toliko teških za čitanje da su se njegovi čitatelji podijelili
u dvije skupine: one koji su ga razumjeli i smatrali ga briljantnim, i
one koji ga nisu razumjeli, no smatrali su da je briljantno.
Tomkins je bio legendarni govornik. Na kraju neke koktel zabave skupina
ljudi u zanosu sjela bi kraj Tomkinsovih nogu, a netko bi rekao "Još
jedno pitanje!", a onda bi svi tamo ostali sjediti još sat i pol, dok
je Tomkins nastavio o, recimo, nekom stripu, televizijskoj emisiji,
biologiji emocije, problemu s Kantom ili svom entuzijazmu o najnovijim
dijetama.
Čitanje konjskih lica
Za depresije, u sredini svojih doktorskih studija na Harvardu, radio je
za Sindikat konjskih utrka i bio tako uspješan da je stanovao na
Gornjoj istočnoj strani Manhattana. Na stazi, gdje je satima sjedio
promatrajući konje kroz dalekozor, bio je poznat kao Profesor. "Imao je
sustav predviđanja na kojemu će mjestu završiti koji konj na osnovi
njihova emotivna odnosa", prisjeća se Ekman. Na primjer, ako bi konj
izgubio od kobile tijekom svoje prve ili druge godine i ako bi ga
poslije u utrci postavili uz kobilu, bio bi uništen. (Ili nešto slično
- nitko nije znao baš točno) Tomkins je vjerovao kako su lica - čak i
konjska - ključna za naše emocije i motivacije.
Susret s Ekmanom
Paul Ekman je Tomkinsa upoznao početkom šezdesetih godina. Ekman je
tada bio mladi tek diplomirani psiholog, a zanimalo ga je proučavanje
lica. Pitao se postoje li zajednička pravila koja upravljaju izražajima
ljudskih lica. Silvan Tomkins smatrao je da postoje. No, većina
psihologa govorila je da ne postoje. Konvencionalna mudrost vremena
mislila je kako su izrazi lica kulturološki određeni, kako se
jednostavno koristimo svojim licima prema skupu naučenih društvenih
konvencija.
Ekman nije znao kome bi vjerovao. Pa je putovao u Japan, Brazil,
Argentinu - i do udaljenih plemena u džunglama Dalekog istoka - noseći
sa sobom fotografije muškaraca i žena s različitim izrazima lica. Na
njegovo čuđenje, kamo god da je išao, ljudi su mislili isto o tome što
ti izrazi znače. Tomkins je bio u pravu. Nedugo nakon toga, Tomkins je
došao Ekmanu u posjet u njegov laboratorij u San Francisco.
Ekman je baš istraživao film koji je snimio virolog Carleton Gajduse u
udaljenim džunglama Papue Nove Gvineje. Neke od snimki prikazivale su
pleme zvano South Fore, vrlo miran i prijateljski raspoložen narod.
Ostatak je prikazivao Kukukuku, neprijatelje i ubojice, koji su imali
homoseksualni ritual u kojemu su dječaci pred-adolescenti služili kao
kurtizane starijim članovima plemena.
Homoseksualni ritual
Šest su mjeseci Ekman i njegov suradnik Wallace Friesen sortirali
snimke, izdvajali ekstremne scene, fokusirali se samo na krupne planove
lica, a sve to kako bi usporedili izraze tih dviju skupina. Ekman je
postavio kameru. Tomkins je sjeo iza. Nije znao o kojem se plemenu
radi; svi identifikacijski sadržaji bili su izbačeni. Tomkins je
nastavio pažljivo gledati, motreći kroz naočale.
Na kraju, otišao je do ekrana i pokazao na lica iz plemena South Fore.
Rekao je: "Ovo su dragi, nježni ljudi, vrlo popustljivi, vrlo
miroljubivi". Zatim je pokazao na lica ljudi iz plemena Kukukuku. "Ova
druga grupa je nasilna, a postoji i mnogo dokaza koji upućuju na
homoseksualnost."
Čak i danas, trećinu stoljeća poslije, Ekman ne može prijeći preko toga
što je Tomkins učinio. "Bože! Sjećam se kako sam rekao: Silvan, kako to
radiš?", prisjeća se Ekman. "A on je tada otišao do ekrana i dok smo
usporeno premotavali film unatrag, pokazivao određene izbočine i
udubljenja, bore na licu koje je upotrijebio za donošenje svojih
zaključaka. Tada sam shvatio - "Trebam raspakirati lice".
Bio je to zlatni rudnik informacija koje su svi zanemarivali. Ovaj
čovjek ih je mogao vidjeti, a ako je mogao on, možda bi isto tako mogli
i ostali.
POGLED S RUBA ZNANOSTI
