Uvijek je bilo slučajeva problematičnih đaka i neprihvatljivog ponašanja u školama. Međutim, najčešće bi se takvi problemi rješavali već u sobi školske 'pedagogice', kako smo ih zvali, jer već samo to što je netko bio poslan k 'pedagogici' bila je svojevrsna neugodnost i stigma, pa bi se dvaput razmislilo prije no što bi se dalo povoda za ponovni odlazak k njoj. Danas, čini se, problem neprihvatljivog ponašanja u razredu nije u stanju riješiti ni čitav prosvjetni aparat.
Kako je to moguće?!, pitali su se jučer mnogi, s nevjericom čitajući detalje sve bizarnijeg slučaja novozagrebačke osnovne škole čiji su đaci jučer masovno bojkotirali nastavu zbog jednog desetogodišnjaka. Taj dječak problematičnog ponašanja ponovno se, naime, pojavio u školi, koju je prije toga pohađao samo dva dana, nakon što je u nju premješten s drugog kraja grada. Roditelji koji su inicirali bojkot nastave ne žele djecu poslati u školu jer se boje da ih problematični učenik ne uzme na pik verbalne i fizičke agresije, zbog koje se čitav njegov prethodni razred ispisao iz škole. Vrhunac nesvakidašnjeg cirkusa ravnateljeva je ostavka.
Ravnatelj se očito nije mogao nositi s pritiscima roditelja s jedne i resornog ministarstva s druge strane. Ministarstvo mu je proslijedilo učenika očito bez prave procjene da su baš taj ravnatelj i ta škola kapacitirani riješiti dječakov problem, koji uzrokuje probleme drugoj djeci. Problem nisu bili u stanju riješiti ni u prethodnoj školi, gdje je on eskalirao do ispisivanja iz škole čitavog razreda, umjesto da se struka odmah alarmirala i počela baviti problematičnim ponašanjem i posljedicama takvog ponašanja.
VEZANI ČLANCI:
Tko točno i zbog čega nije odradio posao, možemo nagađati, ali vidimo rezultat i on ukazuje da posao definitivno nije odrađen. Tim je teže predvidjeti što će se dalje događati i do čega će dovesti nezainteresiranost, nesposobnost i neznanje koje su na ovom slučaju pokazali mjerodavni. Ako će se zaista pribjeći opciji koja se u prosvjetnim krugovima mogla čuti jučer, da će dječaka ponovno seliti u sljedeću školu, u posebni razredni odjel kakav inače pohađaju djeca sa zdravstvenim teškoćama a koji nema ograničenja po pitanju minimalnog broja učenika pa tako u razredu može biti jedan jedini učenik, to će biti nova trauma za tog dječaka.
Na ovom se primjeru jako dobro ocrtava nesposobnost i nemoć sustava, u kojem se savjetnici po ministarstvima i ravnatelji po ustanovama postavljaju prema podobnosti a ne prema stručnosti i iskustvu i u kojem se pozicije ključne za zdravo funkcioniranje društva dijele ispod stola kao nagrade za vjernost određenoj politici ili stranci. Takva se raspodjela redovito lomi na leđima onih koji 'ni luk jeli, ni luk mirisali', u ovom slučaju djeci - i problematičnom dječaku i njegovim žrtvama.
>>> FOTO Socijalistička betonska neman proslavila 50. rođendan: I danas izgleda jezivo, no njeni ju stanari obožavaju
Dakle, "sistem" tvrdi da taj slučaj rješava prema pravilima tj. "sistematički". Možda i rješava, ali, kako vidimo, bezuspješno. O tome, da to znači, da bi se pravila morala promijeniti, kako bi se takovi slučajevi u budućnosti izbjegli, ni riječi. Dobro, ljubitelji održavanja "pravila". Pokušajmo prići s druge strane. Što se radi kada se u javnosti pojavi ili pojave teški bolesnici čija bolest ugrožava tu javnost? Izoliramo ih i liječimo tako dugo dok ne ozdrave, ako uopće ozdrave. Da bude jasno, kao bolest se ne razumijeva samo poremećaj tjelesnih funkcija, ali i mentalnih. Dakle?