Šteta mise. Baš šteta. Prvenstveno jer je misa na Bleiburškom polju doista bila jedina zona koja nije bila kontaminirana ustašlucima ili ičim sličnim, a drugo, zato što je euharistijsko slavlje zahvalni čin u koji su uključene sve žrtve. Baš sve. Naime, svatko tko je barem jednom bio na molitveno-komemorativnom skupu u Bleiburgu, vidio je i zna da je prostor za euharistijsko slavlje (natkriveni oltar i prostor oko njega) čak fizički, trakama odijeljen od ostatka polja. Prostor na kojemu se služi misa, naime, svet je. I Crkva zna da na njemu nema mjesta ikakvim politikama, ideologijama, podjelama. Stoga su i neki biskupi koji su predvodili euharistijska slavlja, ako bi netko od nazočnih i unio plakat ili zastavu, zamolili da se oni odlože na pod jer prostor za misno slavlje sam po sebi to ne trpi.
Međutim, očito se i u taj sakralni prostor pod bleiburškim nebom uvukla politika. Ona se ne tiče izravno Katoličke crkve u Hrvatskoj, ali je ona platila cijenu. Naime, crkvena su pravila jasna i propisuju da mjesni ordinarij mora dati dozvolu za bilo čije gostovanje na području svoje biskupije. Tako je to godinama funkcioniralo i na Bleiburškom polju. A Hrvatska biskupska konferencija bila je pokrovitelj i organizator misnih slavlja. No, kako je u Austriji posljednjih godina krenula hajka na bleiburšku komemoraciju, zacijelo su se tražili najučinkovitiji mehanizmi za njezino zaustavljanje. Misu je bilo najlakše, za početak, administrativno zabraniti. Mjesna Crkva jednostavno nije dala dopuštenje i priča je završena.
Nema ni milimetra prostora za pregovore i dogovore, što je očito jer su prošlih mjeseci trajali dogovori između austrijske i hrvatske Crkve, koji su završili tako kako su završili. Šteta je što je bleiburška komemoracija ostala bez svete mise. Ona se, doduše, za žrtve Bleiburga može služiti na bilo kojemu mjestu, ali to nije to. Crkva je kažnjena za tuđe grijehe i ustašluke. Misu je držala pod kontrolom, a sada su bez nje svi ostali.
>>Prvo javno nastupanje pravoslavne crkve posvećivanjem vode kod spomenika Preradoviću
Koliko zluradosti od hrvatskih izroda zbog Bleiburga. Zaboravili ste da su oni u našim srcima , da su oni naša snaga i naša duša kao i naša molitva za njihove duše na našim usnama.