- Crkva kao ustanova jest istovremeno nebeska i zemaljska. Nebesku Crkvu čine Bog, anđeli i sveci, a zemaljsku ili putujuću Crkvu čine svi vjernici na putu prema vječnosti. Zbog toga jer se ostvaruje na zemlji, Crkvi su potrebna i materijalna dobra koja se koriste u dobrotvorne svrhe poput Caritasa, za gradnju novih objekata i obnovu postojećih, te za nagradu crkvenim službenicima. Jedna od pet crkvenih zapovijedi glasi: \"Doprinosi za crkvene potrebe\". Članovi Crkve trebali bi stoga doprinositi za crkvene potrebe, baš kao što članovi mnogih civilnih udruženja plaćaju godišnje članarine kako bi se ona mogla uzdržavati. Iako materijalna dobra Crkve nisu najvažnija, ona ipak bez njih teško može normalno funkcionirati - navodi se u priopćenju Varaždinske biskupije o slučaju župnika u Svetom Jurju na Bregu Ivice Puškadije, koji je kritizirao vjernike koji mu daju obiteljske darove manje od 50 kuna. Biskupiji smo poslali zamolbu da komentira župnikov potez koji je podijelio mještane.
- Sav dar kojega vjernici daju ide u blagajnu župe iz koje se isplaćuje mjesečna nagrada svećeniku u visini koju određuje Hrvatska biskupska konferencija. Iz te blagajne plaćaju se režije, novac se koristi za uzdržavanje objekata, za gradnju novih objekata, pomoć siromašnim obiteljima kroz Caritas... Svećenici za svoje pastoralno djelovanje ne dobivaju od države plaću, več od župe ili ustanove u kojoj djeluju primaju propisanu mjesečnu nagradu. Varaždinska biskupija nema propisan iznos obiteljskoga dara. Svaka obitelj prema svojim mogućnostima doprinosi za potrebe svoje župne zajednice. Župnik poznaje svoje vjernike i njihove mogućnosti i kritika koju je uputio izrečena je vjernicima. Na blagoslov se nikoga ne prisiljava, a novac nikada ne smije biti zapreka za primanje blagoslova - ističe Marko Štefanec, tajnik biskupa Josipa Mrzljaka.
Crkva može teško a mi nikako