Učetvrtom nastavku ove serije tekstova o procesu stvaranja novog znanja, vratimo se ponovo primjeru našeg ranog pretka s istraživačkim sklonostima. On je, očito, bio vrlo uspješan znanstvenik jer je svojim doprinosom, tj. upornim traženjem nekog boljeg mjesta za život pripadnika svoga plemena – doveo do njihova preseljenja i tako poboljšao svima životne uvjete i izglede za njihovo preživljavanje. Međutim, je li mogao biti još uspješniji, i kako? Mogao je, primjerice, koristiti neke mjerne alate u svojim istraživanjima, a ne samo svoje noge, pet osjetila i mozak.
Da je imao moderno terensko vozilo, mogao je u istom vremenu obići znatno veći broj mjesta, te steći još više znanja tijekom jednake količine vremena. Da je imao dvogled, mogao je temeljito promotriti niz mjesta koja su ostala izvan dosega njegova hoda. Da je, kojim slučajem, bio mogao koristiti satelitske snimke koje nam danas stoje na raspolaganju, mogao je temeljito istražiti stotine mogućih staništa – pa čak i dobiti osjećaj za izgled cijelog svog kontinenta, s preciznim smještajem rijeka, jezera i nepremostivih planinskih lanaca.
U znanstvenim istraživanjima, uz oslanjanje na naših pet osnovnih osjetila, očito je da nam i dodatni mjerni uređaji mogu uvelike pomoći u prikupljanju znatno veće količine informacija u istom vremenskom razdoblju. Da ih je mogao imati na raspolaganju, naš bi davni predak sigurno uočio i cijeli niz znatno boljih mjesta za život u usporedbi s onima koje je otkrio temeljem nekoliko nasumičnih pokušaja pješačenjem uzdajući se pritom i u malo sreće.
U ovom primjeru, rani je istraživač morao zadržati određenu vjeru u svoje ideje, hodati sam po okolini, te “mjeriti” svojim osjetilima svojstva svakog mjesta s obzirom na pogodnost za život. Kako je u svom pohodu mogao provesti tek nekoliko dana na svakom mjestu, njegovi su zaključci mogli biti i pogrešni. Možda je naš istraživač propustio činjenicu da lavovi ili slonovi koriste taj isti prostor kao sklonište tijekom kišnih ili hladnih doba godine. To bi izazvalo velike probleme za njegovo pleme ako bi se do tih spoznaja došlo tek nakon što je preseljenje već bilo završeno. Potvrda starijih pripadnika plemena donekle bi povećala povjerenje u ispravnost njegovih zapažanja, jer su oni bili znatno iskusniji i trebali su razmišljati i o toj mogućnosti. Postojala je, ipak, i dalje mogućnost da su svi zajedno bili u krivu, jer jednostavno nisu posjedovali dovoljno znanja da bi mogli donijeti ispravan sud.
No, što bi se dogodilo da je naš davni predak-istraživač doista imao pristup satelitskim slikama, kamerama i snažnim računalima? Mogao je na taj način pratiti tisuće mjesta u isto vrijeme, tijekom cijele godine, te analizom podataka stvoriti ogromnu količinu vrijednih informacija o svakoj lokaciji. Mogao je čak, prije no što je uopće krenuo u prikupljanje podataka, precizirati i neke stroge kriterije o tome što čini određeno stanište “dobrim” za život, pa zatim usredotočiti svoje napore na praćenje samo tih kriterija i lokacija koje ih zadovoljavaju. Da je na raspolaganju imao računalo, tada bi mogao integrirati i analizirati sve prikupljene podatke znatno brže, te ih prikazati svom plemenu. Tada bi njihova zajednička odluka o preseljenju svakako bila znatno više opravdana u usporedbi sa slučajem gdje su se oslanjali na vrlo malo informacija. Njihova bi odluka, važna za opstanak cijelog plemena, bila donesena na temelju daleko veće količine i kvalitete dokaza. Zbog toga bi imali i puno više povjerenja u svoju odluku.
Temeljem ovog krajnje jednostavnog primjera može se razumjeti zašto je razvoj znanosti ovisan o sposobnosti istraživača da vrlo precizno i sveobuhvatno izmjere sve predmete svog interesa i da o njima stvore što veće količine korisnih informacija. Znanost je već nebrojeno puta pokazala da se zbivanja u prirodi, od istraživanja svemira do analiza zbivanja u ljudskom organizmu, mogu razumjeti kroz mjerenje svih događaja i njihovo podvrgavanje statističkoj analizi, pa iz tako analiziranih mjerenja izvlačiti zaključke.
To također znači da ćemo prirodu moći bolje upoznati osmišljavanjem kreativnih načina kako je mjeriti. Bez mjerenja, pripadnici plemena našeg istraživača mogli bi zauvijek samo raspravljati i postavljati razne hipoteze o svom svijetu, ali bi i dalje sjedili u svojim pećinama i život im ne bi bio nimalo bolji. Ljudska mašta u stanju je razviti bezbroj teorija, priča i legendi koje bi mogle ponuditi objašnjenja za sve što se događa u prirodi, ali bez provedenih mjerenja vrlo malo toga možemo točno znati. U izostanku mjerenja i pokusa, same teorije i hipoteze neće pridonijeti ljudskom napretku ništa više od stare legende američkih Indijanaca o postanku Sunca i Mjeseca, ispričane u prvom nastavku ove serije.
>> VEČERNJI TV Branko Kolarić: 'Uvijek će biti teorija zavjera, ali u potpunosti je netočno da nije objavljen cijeli sastav cjepiva'
U principu se slažem sa dr. Rudanom, ali postoji i druga strana, te bih kao anti-radoholičar citirao mr. sc. Lucija Sabljić, soc. pedagoginju: "Previše je trka, treba promijeniti sustav, ali znam da to zvuči kao znanstvena fantastika. Razgovarajte sa svojim bližnjima"