Povijest se u udarne termine vratila na velika vrata i više nije riječ o klasičnim dosadnjikavim dokumentarcima u kojima se wikipedijski iščitavaju činjenice samo ključnih događaja. U Velikoj Britaniji, koja prednjači u ovom trendu, popularnost povijesti vratila je plejada mladih povjesničara s čijim biste likovima donedavno teško povezali istraživanje historije. Ta je mlada ekipa na televiziju uvela i novo zanimanje, povjesničar prezenter. Kako se to radi, vidjet ćemo uskoro i mi kada se na kanalu Viasat History počne emitirati serijal "Najkrvavija britanska dinastija". Domaćin te emisije je 33-godišnji Englez Dan Jones koji iza sebe ima već nekoliko zapaženih knjiga. Prema njegovu djelu "The Plantagenets" i snimljen je spomenuti serijal. Napravili smo intervju s tim članom te nove televizijske elite, povjesničarom koji je ujedno i novinar i magazinski urednik.
– Povijest ljudima nije bila omiljeni predmet u školi, govore: „Povijest mi je bila dosadna", „Nisam imao dobrog profesora", „Učili smo samo hrpu datuma", „Učili smo samo o Tudorima i nacistima" i slično. Tako se povijest doživljava u Velikoj Britaniji jer se puno uči o Tudorima i Drugom svjetskom ratu, a vrlo malo o ostalom. Takvo je i moje iskustvo s povijesti, iako se meni prilično sviđao taj predmet. Ali povijest se ne može potpuno naučiti u školi, zar ne? Nema dovoljno vremena. Dakle, povijest je cjeloživotno putovanje – govori Jones objašnjavajući otkud mu motivacija i ideja da se poviješću bavi na neke nove načine. – Ljudi neprestano traže nove izvore informacija, nove autore, nove pripovjedače. Mnogo je mogućnosti da se govori o povijesti; na televiziji, radiju ili u knjigama, mogu to biti i neznanstvene knjige, internet, Twitter, Facebook ili blogovi. Mnogi pišu o povijesti, bave se poviješću i međusobno razgovaraju o dijelovima povijesti, što im se sviđa, a što ne... – govori Dan Jones o povratku povijesti u udarne termine.
Danas je uobičajeno, barem u Ujedinjenom Kraljevstvu, da povjesničari predstavljaju svoje emisije. Što o tome misli Dan Jones?
– Ljudima se sviđa slušati priče od nekog tko se zaista strastveno zanima za tematiku. Prepričavanje povijesti s osobne strane dobar je način njezine prezentacije. Povijest profitira kad se promatra s autorova gledišta – kaže Jones ističući da se takav način ipak ne sviđa svakome jer neki žele akademski, znanstveni, objektivniji pogled na povijest. Ipak, Jones je uvjeren da je televizijski medij prikladan za osobno prepričavanje i da upravo zbog toga ti specifični povijesni programi uspijevaju. Ističe da u Britaniji ima mnogo dobrih mladih povjesničara, kako ima sreću što radi s mnogim talentiranijim i pametnijim kolegama u kasnim 20-ima, 30-ima i ranim 40-ima. "Sve genijalni umovi i genijalni pripovjedači", govori Jones o razlozima zašto na televiziji dobro funkcioniraju povjesničari voditelji.
Simbol suzdržane vlasti
Upravo je minulog ponedjeljka obilježeno 800 godina od potpisivanja Magna charta libertatum, temeljnog dokumenta kojim se i danas diči država na Otoku. Britanski se političari i danas vole pohvaliti s Magna charta kao ishodištem poštovanja prava običnog čovjeka, ali Jonesovo je mišljenje o tom dokumentu – izrečeno u uglednom Guardianu – ipak ponešto drukčije.
– Klauzule Magna charta nudile su posebnu zaštitu Katoličkoj crkvi i aristokraciji, zastupale porezne olakšice za najbogatije, oslobodile London od nadzora te stavile teret održavanja infrastrukture na lokalne zajednice umjesto na vlast. Klauzule koje se tiču obična čovjeka tek su u dnu dokumenta. Svaka stranka koja bi danas zastupala platformu Magna charta bila bi potopljena na izborima – kaže Jones dodajući kako je zapravo riječ o propalom mirovnom sporazumu nastalom u vrijeme širokog sukoba između kralja Ivana i njegovih baruna koji je trebao riješiti nesuglasice iz doba Henrika II. te njegova brata Rikarda I. Lavljeg Srca. – Sam je Ivan bio očajno loš vladar i podjednako loš vojskovođa koji je izgubio većinu zemalja u Francuskoj, a uspio je i ekskomunicirati se iz Crkve. Za barune i više nego dovoljno – kaže Jones.
Ipak, Magna charta nadrasla je svoje klauzule. Najprije ju je papa poništio samo osam tjedana nakon donošenja, ali nakon smrti kralja Ivana 1216. obnovila ju je manjinska vlada njegova sina kao gestu dobre volje i namjeru da se vlada pošteno. Tijekom 13. stoljeća, kaže Jones, političke su krize često razrješavane ponovnim potvrđivanjem ili izdavanjem Magna charta, brojne su njezine kopije u Velikoj Britaniji i svijetu. Na kraju srednjeg vijeka njezine su klauzule uglavnom zastarjele, ali još je uvijek simbol volje vlasti da vlada suzdržano.
Posljedično, rođena je legenda koja nadilazi stvarnu relevantnost Magna charta. U viktorijanska vremena biskup povjesničar Stubbs ustvrdio je kako je cijela britanska ustavna povijest samo komentar na Magna charta. Ona je postala nultom godinom u maršu prema građanskim slobodama i britanskoj demokraciji. Danas se njezino ime zaziva u raznim prilikama. Primjerice, na Magna charta pozivaju se borci protiv Blairove namjere da vrijeme pritvora produlji na 42 dana. Ali i reper Jay Z svojim albumom "Magna Carta Holy Grail" u kojem je koristi kao poruku da želi ponovno napisati pravila glazbene industrije. Nedavno je Tim Berners-Lee zatražio da se Magna charta napiše za internet i to ukazuje kakva će biti njezina budućnost.
– Njezine klauzule nisu više politički važne, ali njezina je legenda jača nego ikad – kaže Dan Jones u povodu 800. godišnjice tog dokumenta. Britanska dinastija u čije je doba nastala Magna charta sljedeća je tema razgovora s njim. Plantagenete je u svom serijalu, kontroverzno, nazvao najkrvavijom britanskom dinastijom, a upravo jedan od Plantageneta potpisuje Magna charta. – Ljudi mnogo znaju o Tudorima, viktorijancima i drugim velikim dinastijama britanske povijesti, ali mislim da ne znaju mnogo o Plantagenetima. A mnogo je tih priča kao stvoreno za televizijsku adaptaciju – kaže Jones pojašnjavajući kako je 2013. imao sreću jer je Channel 5 poželio uložiti u nove povijesne programe. Umjesto da pokušaju obraditi sve 254 godine njihova vladanja, odlučili su se za četiri priče i zasebne filmove koji se nastavljaju jedan na drugi. Zatim su se morali odlučiti hoće li snimiti pravi dokumentarac ili dramu.
– Nemojmo okolišati – kaže Jones – povijesne dramatizacije najčešće ne valjaju. Jedina dobra „povijesna dramatizacija" jest „Igra prijestolja". Pitanje je bilo možemo li se nositi s produkcijskim zahtjevima i senzibilitetom „Igre prijestolja" i napraviti sličnu dokumentarnu dramu. To je bio cilj. Ne znam točno koliki je budžet „Igre prijestolja", mislim oko dva milijuna funti, četiri milijuna dolara po epizodi. Mi svakako nismo imali toliko, ali postigli smo povijesnu rekonstrukciju kakvu još nisam vidio u povijesnim dokumentarcima.
Lekcije koje još nisu naučene
Doista, neke su epizode iz vremena vladanja Plantageneta Engleskom fascinantno slične okrutnim scenama popularne serije čija je peta sezona upravo završena. Rijetko će koji povjesničar, pa tako i Dan Jones, propustiti istaknuti Thomasa Becketa, kancelara u doba Henrika II. koji je ustanovio činovnički sustav čija pravila i dandanas uvelike vrijede u Velikoj Britaniji. Ipak, premda ga je sam Henrik postavio za nadbiskupa od Canterburyja, protivio se Henrikovim planovima da i Crkvu podvrgne svjetovnim zakonima. Podjele su među bivšim prijateljima rasle sve do trenutka kad je Becket ekskomunicirao svećenike koji su Henrikova sina okrunili za mladoga kralja. U napadu bijesa Henrik izgovara riječi koje vitezovi tumače kao poziv na Becketovo ubojstvo pa on završava na podu canterburyjske katedrale odsječene glave i prosuta mozga. Tek će Henrikov pristanak na pokoru koja je uključivala i njegovo javno šibanje barem donekle sprati ljagu ubojstva Becketa kojeg će se kasnije proglasiti i svecem.
– Plantageneti su svakako utjecali na zakone, pravosudni sustav i društvo. Bilo je to za Britaniju formativno razdoblje s važnim lekcijama koje je trebalo naučiti. Takva je recimo lekcija snažnog, ali sporazumnog vodstva. Postići ravnotežu između tiranije i slabosti prilično je teško i tek je nekoliko kraljeva u tome uspjelo. Henrik II. uspio je u tome, Edvard III. također. I Edvard I. do neke točke. Svi ostali kraljevi tog razdoblja nisu uspjeli biti jaki, odlučni i autoritativni vođe a da ne otkližu preko ruba i postanu tiranima. Iz razdoblja Plantageneta nije izvučeno mnogo pouka i te se pogreške stalno iznova događaju. A trebalo je naučiti što čini velikog kralja, kako postići ravnotežu između uspješnog vođenja zemlje i svojih osobnih ciljeva – objašnjava Dan Jones zašto je doba Plantageneta važno.
Francuski na engleskom dvoru
Za neke kraljeve Plantageneta veže se imidž koji gotovo uopće nije zaslužen, i zbog činjenice da većina ne zna da je riječ o kraljevima te loze. – Vjerojatno najslavniji je Rikard Lavljeg Srca – kaže Jones – što je čudno jer je od svih Plantagenata on vjerojatno najmanje mario za Englesku. Gotovo uopće nije bio ondje. Rođen je u Oxfordu, ali je odgajan kao princ južne Francuske. Čim je postao kralj, krenuo je u križarski pohod. Otet je na povratku s pohoda, bio u zarobljeništvu godinu dana u Austriji, pa pušten nakon plaćanja otkupnine. Nakratko se vratio u Englesku pa opet otišao braniti zemlje u Francuskoj i ondje umro deset godina nakon krunidbe. Pa ipak je on jedini kralj koji ima spomenik kraj parlamenta, on je kralj koji se pojavljuje na kraju priče o Robinu Hoodu. On je bio poznat još za svoga života i o njemu su kružile legende od Škotske do Jeruzalema. Najslavniji je iako je imao najmanje utjecaja. Najmanje poznat, Henrik III., o kojemu nitko ništa ne zna, bio je zapravo najutjecajniji.
On je odgovoran za veliku arhitekturu Westminsterske opatije. Zbog njegove razmirice s grofom Simonom de Montfortom (koji je 1265. godine sazvao parlament prvi put u povijesti u današnjem smislu riječi), nastao je moderni parlament. Parlament o kojem je riječ opisan je u drugoj epizodi emisije „Britain's Bloodiest Dinasty". Njegov sin Edvard I. postao je veliki ratnik koji je pobijedio Škote i Velšane, ali unatoč svemu tome nitko ništa ne zna o Henriku III.
Činjenica da je najpoznatiji kralj iz doba Plantageneta bio najmanje utjecajan, a najutjecajniji je najmanje poznat, opisuje kontroverze koje do danas okružuju britansku dinastiju čiji su kraljevi vladali Engleskom a da nisu znali ni riječi engleskog. Svi su, naime, govorili francuski.
>> Zvijezde hit-serije 'Igra prijestolja' otkrivaju zašto vole snimati u Hrvatskoj
