Stratifikacijsku filozofiju svakog društva određuje isključivo mržnja prema manjinama. Kada većina zaokruži teritorijalno-administrativni kostur na koji polaže politički monopol, onda oni koji dograbe uzde manipulacije, što se uobičajeno naziva vlašću, odrede rizičnu skupinu prema kojoj će se gajiti posebno iracionalni osjećaji.
To je početak vladanja, to je obrazac zbog kojeg je vladanje moguće. Manjina je esencija elementarnog političkog masakra i da bi on bio uspješan, da se većina ne bi stigla baviti bitnim, osmišljen je svojevrstan lunapark nasilja u kojem ćemo neprekidno biti napeti zbog mogućih prijetnji od onih koji su označeni kao drugačiji. Genij zla se morao dosjetiti tog modela, idioti su morali nasjesti na priču koja traje do danas. Modifikacije i prilagodbe mržnje definirane su kao demokratizacija društva, ali to su bili samo naizgled pomaci nabolje. Jer nije Amerika prerezala pupčanu vrstu svoje rasističke tradicije izborom garavijeg predsjednika, nego su oni koji doista vladaju izvanredno lucidno procijenili da je među ljudima prejako izrasla potreba socijalne promjene i onda izmisliš čovjeka s izraženijom pigmentacijom da ekipa povjeruje kako će do promjena doista i doći.
U stvari, dobio si ventil kroz koji će išištati veći dio uparenog nezadovoljstva. Sličnu namjenu, kroz radikalniju ulogu, 30-ih godina prošlog stoljeća imao je nacizam, lansiran u trenutku kad je postalo gotovo neizbježno da u većem dijelu Europe obespravljene mase napokon dograbe gore spomenute uzde i prekinu manipulaciju. Podmetnuti totalitarizmi, boljševizam i nacizam, namjerno su definirani kao pokreti s pozicije ljevice da bi je avansno kompromitirali. Hipoteka koju je time stekla, uz još padavičarskiji termin ekstremne ljevice, otpremili su povijest u nekom drugom pravcu. Iz tog iskustva i rizika koji uvijek nose veliki i nagli društveni eksperimenti i koji se neočekivano otmu kontroli, nacizam 21. stoljeća modificirao je razračunavanje s manjinama svodeći ga na kontrolu štete unutar represije da se moramo osjećati slobodnima.
Paradoks vremena je da sve pršti od rodno-pravne ravnopravnosti, da bi se istovremeno iza toga valjala podmukla definicija idealnog modernog čovjeka. Nacistička ubermenš gotika više se ne ostvaruje kroz masovne sletove, rifenštalovske ode znoju i plavetnilu iz prostog razloga što je perfidno prihvaćena zamisao da se kontrola broja stanovništva, umjesto ratovima, lakše odvija kemijom. Ona će oblikovati modernog čovjeka kojeg će trebati uvući u točno propisane gabarite, a da ga nitko na to ne tjera. Umjesto izbrijanih liječnika s monoklima i vojničkim čizmama, vaše idealne mjere odredit će vam neka holivudska zvijezda ili već neko, od sreće raskeljeno lice u reklami. Proizvodi će vam tako nametnuti proizvode. Nizat će se agresivna mamljenja. U četiri tjedna smršavite 17 kila, u tri tjedna smršavite 25 kila, u dva tjedna izgubite pola svoje težine, u jedan dan ostanite bez svega. Onda žderite normalno i mršavite, kupite pilule koje koriste sve filmske zvijezde, otkrijte kako do ravnog trbuha u samo deset dana, pripremite se za more i skidanje na plaži, žvačite čokoladu za osjećaj sitosti i skidanje tjelesne masti, utegnite bore, pomladite se 30 godina, vi to možete, mažite se kremom, namačite losionima, nosite ovakve hlače i cipele, ne izlazite bez ove suknje, gutajte, ločite, davite se, ali samo kupujte, kupujte, kupujte. Nije dobro da budete debeli ne zato što to nije zdravo, nego zato što se ne uklapate.
I tako, žene su dobile pravo glasa, ukinut je aparthejd, ukinuta segregacija u SAD-u, gej zajednica je najprije oivičena rizikom AIDS-a, a onda i pripuštena u javnost kao skupina velikog manipulativnog potencijala i svi se sada pomodno i bez razmišljanja bave tim pitanjima, a težište borbe s ljudskih prava, da bi se bavilo suštinom, treba podići na borbu za prava svakog čovjeka. Čovjek će uskoro postati obrazac u istom stroju nacificiranih blizanaca. Debeli, stari, pušači, bolesni, siromašni postat će progonjenim manjinama s neodoljivom prednosti da se oni protežu kroz sve društvene skupine.
Dakle, pedera i dalje možemo mrziti, ali ne samo zato što je crnac, peder i Srbin, nego zato što je debeo, star ili zato što puši. Bez brige, većina će imati koga mrziti, države će funkcionirati, samo će holokaust biti dobrovoljan i sami ćemo snositi njegove troškove. I sveto uz cementiran osmijeh olakšanja na nekom nezdravom zvjezdanom licu s ekrana, jer rasni su zakoni prešpahtlani zakonima estetike i zdravstvenog licemjerja. Efikasnost? Ne trebate sumnjati, jer ako nešto i zapne, rat uvijek čuči u rezervi.
>>Pa nije Tesla glup da se ponosi srpskim rodom i hrvatskom domovinom
>>Moderni je čovjek slobodan obračunati se s nenašima
