U noći u kojoj se na središnjem zagrebačkom trgu slavilo osvajanje naslova prvaka ABA lige u Beogradu, među najraspjevanijim cibosima bio je najviši među njima. Dvadesettrogodišnji Darko Planinić (212 cm) opustio se toliko da je čak i zapjevao refren sa Sanjom Doležal.
– Nikad mi na pamet nije palo da ću biti na istoj pozornici s Novim fosilima. Gledao sam dočeke drugih sportaša i stalno sam se pitao hoću li ja ikada takvo što doživjeti. Na koncu mi se ta želja ispunila.
Taj hrvatski vikend u Beogradu, kaže, zauvijek će mu ostati urezan u pamćenje.
– Došli smo kao autsajderi, pobijedili Crvenu zvezdu usred Beograda, a potom i osvojili ABA ligu. Koliko god je to bilo neočekivano, toliko je bilo i fantastično. To su sjećanja koja ću zauvijek ponijeti sa sobom iz Cibone.
A to pakiranje lijepih cibonaških uspomena vjerojatno će se dogoditi uskoro, istekom sezone, jer Darko je i dalje igrač izraelskog Makabija.
– Nisam još ni s kim razgovarao, čeka se kraj sezone. Što Makabi odluči, tako će biti.
Široki je dobio 300.000 eura
A najveći izraelski klub u koji je otišao preko noći još se ne izjašnjava.
– Meni se tada sve dogodilo tako brzo. Navečer sam igrao svoju posljednju utakmicu za Široki, a već ujutro u šest morao sam krenuti u Tel Aviv.
Je li Darko za takvo što bio spreman, za preskakanje odjednom dvije stube? Bi li se bolje razvijao da je išao stubu po stubu?
– Imao sam do tog trenutka jako dobru sezonu i sjajne statistike u ABA ligi i meni se to činilo prihvatljivim. Prihvatio sam taj izazov jer glupo mi je tada bilo reći da nisam spreman, a takav veliki klub želi me dovesti.
Prihvatljivo je to bilo i s financijske strane. I za njegov matični klub i za njega osobno. Široki je dobio 300.000 eura odštete, gotovo svoj cijeli godišnji proračun, a Darku je pripao ugovor od 300.000 USD koji je prošlo ljeto preuzela Cibona. Kad smo počeli spominjati svote, zamolio je:
– Molim vas, samo da što manje govorimo o novcu.
No, upravo je visina njegova ugovora bila tema prijepora. Kaže da mu je smetalo to što se govorilo i pisalo kako on igrom na parketu ne opravdava to što je najskuplji igrač momčadi.
– S obzirom na to da su naši ugovori neka vrsta poslovne tajne, nije mi bilo drago što se to provlači u medijima, no u ovom poslu moraš nešto i pretrpjeti.
Suspendiran bez razloga
Trpjeti je morao i kada ga je suspendirala klupska uprava koja je taj ugovor htjela smanjiti pa su mu zabranili da igra utakmice.
– Jedno mjesec dana samo sam trenirao i to s prvom momčadi, no utakmice nisam igrao, počevši s gostovanjem u Eurokupu kod Cantua. Bili su to dosta teški trenuci za mene. Daješ sve od sebe, treniraš maksimalno, a ne igraš.
Ako mu se već igrački može ponešto predbaciti, radna etika njegova je vrlina. Štoviše, predsjednik njegova matičnog kluba Ante Suton o njemu nam je jednom prilikom rekao da je on kao ruski vojnik. “Zadaš mu zadatak i on neće odustati sve dok ga ne riješi.”
– Uvijek želim dati sve od sebe, da si poslije ne predbacujem kako sam mogao više, a da se nisam dovoljno trudio.
Kako ni Darko ni Makabi u natezanju s Cibonom nisu popustili, svu bizarnost ove priče razmrsio je prvi trener Slaven Rimac, koji je objasnio upravi da je glupo plaćati igrača, i to poprilično, a da on ne igra.
– Trener Rimac inzistirao je na mojem povratku u momčad i ja sam mu zahvalan zbog toga. Tko zna što bi bilo sa mnom da on u toj situaciji nije podmetnuo svoja leđa za mene.
Ono što je po Darka dobro što je, zapravo, zaposlenik kluba koji nema financijskih problema i u Ciboni je na posudbi.
– Ja primam svoj novac s Makabijeva računa, no žao mi je suigrača koji ne primaju plaće na vrijeme jer na terenu doista daju maksimum. Nadam se da sve to neće utjecati na naše zajedništvo što je najjači adut ove momčadi. No, razumijem i klub, danas je svugdje teška situacija i razumijem kroz što sve prolazi Cibona zbog starih dugova.
Znam da mi fali tehnika
Darko priznaje da ni u snu nije pomišljao kako će od košarke ovako dobro zarađivati.
– Počeo sam dosta kasno, sa 16 i pol godina u drugom razredu srednje škole i mogu biti zadovoljan što sam postigao za tih sedam godina. Predan sam košarci maksimalno jer od nje živim. U Zagrebu pak nisam sam jer sa mnom živi brat koji otprije ovdje studira.
Svjestan je da mu kasni početak nije prednost jer se iz svog Ljutog Doca otisnuo prekasno.
– Većina djece igra košarku od malih nogu, no kako sam ja dijete sa sela, a moji su roditelji bili poprilično zauzeti, nitko me kao osnovnoškolca nije mogao voziti na treninge u 20-ak kilometara udaljeni Široki Brijeg. Zbog toga mi fali tehnike, jer sam počeo trenirati košarku kada današnji klinci obično već imaju sedam godina treninga iza sebe, a ja sam u svojih sedam godina puno toga morao učiti u hodu. Najviše moram raditi na tome da popravim leđnu tehniku, ubrzam rad nogu i popravim obranu.
Želja mu je s Cibonom ove sezone osvojiti još jedan trofej.
– Cedevita je posložena momčad od jedinice do petice i nekako mi se čini, uđemo li u finale s njom, da će se igrati finale na pet utakmica.
Sigurno je samo jedno,ovog Macabi neće vratiti k sebi!Nije mi jasno na koju foru je uopće tamo završio?