Brza izmjena načelnika Glavnog Stožera HV-a bila je dogovorena u vrlo uskom krugu mjerodavnih pa je iznenađenje unutar sustava nacionalne sigurnosti veliko. General Josip Lucić, kažu svjedoci, i dalje je u šoku jer je odluka Josipovića i J. Kosor došla toliko brzo da Lucić nije stigao otkazati sastanke i aktivnosti koje je, kao načelnik unaprijed dogovorio. Premda novi načelnik, general Drago Lovrić još čeka potvrdu saborskog odbora, smatra se da je riječ o formalnosti. O njemu se već prije povoljno izjasnila i oporba, posebno Vesna Pusić i SDP, a HDZ valjda neće dovoditi u pitanje odluku svoje predsjednice.
Bruxelleska licencija
Povod brzog odlaska Lucića, doznaje se, nisu bili njegovi eventualni doticaji s nekom od afera u MORH-u niti njegovi česti brifinzi – monolozi koji su u pravilu trajali po 10 sati, a iza čega nije bilo kvalitativnih promjena. Na djelu je znatno promišljeniji plan izmjene “staromodnih” kadrova. Dok je, donedavno u vojno-sigurnosnom aparatu vrijedilo pravilo “ne miči se iz ministarstva, Stožera, uzet će ti fotelju”, sada izbor pada upravo na kadrove koji su prošli “filtre” u inozemstvu. Oni koji su ili doškolovani u SAD-u, i/ili odradili mandat u hrvatskoj vojnoj misiji pri NATO-u u Bruxellesu. Oni su stekli svojevrsnu, sada jako traženu “licencu”. Da je tomu tako, potvrđuju zadnje smjene u sigurnosno-vojnom sustavu države. Jadranka Kosor maknula je “staromodnog” ministra Vukelića i dovela nestranačkog Davora Božinovića. I sada ima dva ministra, T. Karamarka (ministar policije) i Božinovića (obrane) koji nisu iz stranačke strukture HDZ-a. Povratkom Lovrića u Zagreb, povećat će se broj “licenciranih” dužnosnika.
Čelno mjesto među njima zauzima Davor Božinović, doktorirao je na zagrebačkom FPZ-u, gdje su mentori “dječaka iz Bruxellesa” profesori Vlatko Cvrtila, Siniša Tatalović i Radovan Vukadinović. Božinovića karijera je zanimljiva i brza. Počeo je u MVP-u, bio u Uredu predsjednika Mesića, veleposlanik u Beogradu, bivši premijer Sanader postavlja ga za državnog tajnika u MVP-u, a bio je i šef civilnog dijela Misije RH u Bruxellesu. Tamo Božinović susreće generala Darka Grdića, šefa vojnog dijela Misije. Grdić je već čvrsto držao konce vojne diplomacije u svojim rukama i ostvario, kažu vrlo vrijedne kontakte u strukturi NATO-a. Stigao je u Bruxelles i zato što je Lucić osjećao da mu je baš Grdić najveća konkurencija za mjesto načelnika. Po tadašnjem “pravilu”, takvi su bili slani – na doškolovanje u SAD ili u Misiju NATO-a. Božinović i Grdić međusobno su se poštovali, no Grdić nije dao da se civilni i vojni sektor u Misiji “preklapa”. Grdić se vraća u Zagreb, a u Misiju na njegovo mjesto stiže – Drago Lovrić. Kažu da je vrlo brzo pronašao zajednički jezik s Božinovićem i od tada njeguju partnerske i prijateljske odnose. Kažu, pak, da je stoga Božinović i dao posebno veliku potporu za izbor Lovrića kao nasljednika Lucića. Grdić je, međutim, u Zagrebu šest mjeseci čekao da ga rasporede na novu dužnost. Bio je general s tri zvjezdice, školovan, utjecajan, Mesić ga je vidio na čelu Stožera, no nije uspjelo. No, postao je ravnatelj vojne obavještajne službe, VSOA-e.
Među dečkima je i dama
Nisu to, međutim, jedini “bruxelleski dečki” koji su raspoređeni u strukturi države. U tom je krugu svakako i Joško Klisović, sada predstojnik Ureda predsjednika. U Misiji RH u Bruxellesu bio je zamjenik šefa misije, a tada su se bili baš “preklopili” na toj funkciji Anton Tus i Božinović. Klisović je bio i šef analitike u MVP-u, kao i šef kabineta ministrice K. Grabar-Kitarović, ali i Gordana Jandrokovića. Privatno je i – kum Zoranu Milanoviću, lideru SDP-a. Njegov je, pak, zamjenik u Bruxellesu bio samozatajni i stručni Davor Stier, zvijezda u usponu. Sada je Stier – posebni savjetnik J. Kosor za vanjsku politiku. U kuloarima često opisuju odnos između Božinovića i Stiera frazom – ”kao prst i nokat”. Među bruxelleskim momcima je i dama. Pravnica, no važnije, pukovnica HV-a Gordana Garešić. I ona je, naravno, u Bruxellesu bila vojna savjetnica. Sada je na Pantovčaku i radi kao pomoćnica predsjednikova savjetnika za obranu Z. Gareljića. Kadar s bruxelleskom licencijom, već vidljivo, nameće se okoštalim strukturama. Ostaje izbor nasljednika Lovrića u Bruxellesu. Hoće li tamo opet poslati Grdića ili, recimo, generala Slavka Barića, koji je u vrijeme micanja Lucića bio na putu u SAD-u, kao kompenzaciju što nije on novi načelnik.
Komunjare polako preslažu svoje odane kadrove, i pripremaju se za preuzet vlast. Koju će im nesebično omogučiti njihova bivša kolegica i drugarica Jadranka.