Deša Mlikotin-Tomić do prije 16 mjeseci bila je ugledna profesorica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i predsjednica saborskog Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. A onda su joj uhićenje pred objektivima fotoaparata te optužbe za zloporabu položaja i primanje mita drastično promijenili život. Početkom tjedna na zagrebačkome Županijskom sudu nepravomoćno je osuđena na 14 mjeseci zatvora te joj je izrečena trogodišnja mjera zabrane rada u zvanju. Što ta presuda, kao i cijelo suđenje u slučaju Indeks, znači za nju, D. Mlikotin-Tomić objasnila je u prvom javnom razgovoru od uhićenja.
Tijekom postupka isticali ste kako se smatrate žrtvom političkog procesa. Smatrate li to još uvijek?
– Nisam isticala da sam žrtva političkog procesa, već medijskog linča koji je počeo uhićenjem pred kamerama. Takvo je javno uhićenje bez presedana. Ni najgore kriminalce, ni osobe optužene za mnogo teža kaznena djela nisu privodili na takav način. Nakon toga, cijela afera Indeks dobila je moju sliku. Svaki spomen te afere, neovisno o čemu se govorilo, imao je moje ime. Meni u javnosti uopće nije bila dana prilika da dokažem nevinost jer sam preko noći postala simbol za korupciju i svim je tim napisima u javnosti sugerirana moja krivnja. Svaki put kad sam htjela istupiti u medijima, sugerirano mi je da to ne učinim jer bi se to moglo tumačiti kao utjecaj na sudstvo, pa tako nikad niste vidjeli ni jedan moj istup ili komentar tijeka postupka. S druge strane, po meni je mogao pljuvati tko je god htio. Interes i pritisak javnosti bio je iznimno velik, ali ne za učinjena djela i dokaze, već samo za osude i progon svih profesora.
Je li vas šokirala nepravomoćna presuda, budući da ste u više navrata istaknuli kako ste nevini?
– Šokirala? Pa naravno da me šokirala! Kako ne bih bila šokirana kad sam osuđena na bezuvjetnu zatvorsku kaznu za nešto što nisam učinila? Cijeli svoj život nisam učinila ništa što je u suprotnosti sa zakonom i nakon velikog životnog truda slijedi ne nagrada nego brutalna osuda. Kakva je to poruka mladim znanstvenicima i nastavnicima? Zašto trošiti noći, sunčane dane i vikende kada svaki ispit postaje potencijalni izvor kaznene odgovornosti? Ja sam osuđena za kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlasti jer sam dva studenta ocijenila dovoljnim, a optužba i sud smatraju da su oba položila ispite bez stvarno pokazanog znanja. Tko uopće od pravosudnih tijela ima pravo određivati profesorske kriterije ispita, pa tko može odrediti je li student znao za dovoljan ili nije osim mene? U dijelu presude za primanje mita osuđena sam jer su druge osobe govorile o meni, nema nikakvog dokaza niti da sam primila, niti da sam tražila ikakvo mito!
O meni govore osobe koje ja i ne poznajem. Mog glasa i dokaza o primanju mita nigdje nema. Policija me prisluškivala i nije našla ni jedan sporni razgovor vezan za kaznena djela za koja me se tereti. Ništa što bi upućivalo na to da sam ikada nešto primila ili tražila. Ako je dovoljan dokaz za mito da netko za bilo koga kaže da će mu nešto dati, to znači da svaka osoba koja ima odgovornost donošenja odluka, pa i o ocjeni ispita, obavlja vrlo opasan posao. Zgrožena sam takvim stajalištem suda.Često sam prozivana zbog svoje imovine. Ovim putem želim prekinuti insinuacije oko njezina podrijetla. Naglašavam da je sve što sam u životu stekla bilo na temelju nasljedstva od mojih predaka. Pozivam svakoga tko to želi provjeriti neka mi se javi.
Što ćete navesti u žalbi na nepravomoćnu presudu?
– Ne mogu vam to odgovoriti jer će o tome odlučiti moja odvjetnica.
Što ova presuda znači za vas, obitelj i karijeru?
– Za mene i moju obitelj to znači produžetak agonije, života s nanesenom nepravdom, prijetnjama i osudama koje dolaze sa svih strana. Već 16 mjeseci gotovo svaki dan neki napadi. Sada ponovno eskaliraju, osobito sa strane Sveučilišta. A upravo se ono opredijelilo za načelo presumpcije nevinosti, vjerodostojnosti pravomoćnih presuda i protiv “demonizacije profesora”. Tako je, naime, situaciju Indeks opisala ekspertna skupina velikih autoriteta u sjajnom izvještaju o aferi.
Kakav je vaš trenutačni status na fakultetu, odnosno trpite li kakve stegovne posljedice?
– Na fakultetu nisam u mogućnosti predavati, no ostala sam pročelnica katedre, voditeljica specijalističkog studija i nekoliko domaćih i stranih projekata, držim konzultacije s asistentima…
Vjerujte mi, vrlo sam zaposlena na fakultetu, no netočne su informacije koje su izlazile u medijima da nismo htjeli predavati.
Nebrojeno sam puta tražila da predajem i da radim sve dok mi se pravomoćno ne dokaže krivnja. Moje molbe i upiti uvijek su ostali bez odgovora. Smatram da je vrlo nekorektno pozivanje nekih medija da nam se da otkaz jer je to protuzakonito. U Srbiji su profesori u sličnoj aferi na temelju presude Vrhovnog suda vraćeni u nastavu.
Tijekom postupka vi i vaša odvjetnica u više ste navrata isticali kako vam je zbog javnog uhićenja nanesena nepopravljiva sramota. Hoćete li zbog toga možda podnositi tužbe te tražiti zadovoljštinu na sudu?
– O tome sam mnogo razmišljala i odluku ću donijeti uskoro.
Ako presuda postane pravomoćna, to bi, uz zatvorsku kaznu, značilo i da tri godine nakon izdržane kazne nećete moći obavljati svoje zvanje. Koliko će ta činjenica utjecati na vašu daljnju karijeru?
– Znam da je pravda spora, ali dostižna, pa stoga ne planiram taj scenarij te čekam pravednu i pravomoćnu presudu.
Još jedna žrtva novinarskog terora.