Na današnji se dan puni deset godina od stravičnog pokolja u kojemu su dvojica tinejdžera u srednjoj školi Columbine u američkoj saveznoj državi Colorado ubila 13 učenika i sebe, a ranila još 24 ljudi. Tog su travanjskog jutra 1999. godine Eric Harris i Dylan Klebold u gotovo 50-minutom ubilačkom pohodu sijali teror u školi, a ime Columbine pretvorili u sinonim za bezrazložno nasilje i bijes.
Foto: Reuters
Po novoobjavljenim informacijama i knjigama mladiće na nasilje nisu natjerale videoigre, nisu pili antidepresive niti su bili zlostavljani u školi. Upravo suprotno, Harris i Klebold pokolj su planirali godinu dana, a po prvom su planu u školu trebali postaviti bombu, koju je Harris loše sastavio, tvrdi Dave Cullen, autor nove knjige "Columbine".
Psihološki profili dvojice ubojica pokazuju da su bili duboko poremećeni i suicidalni prijatelji, koji su više od godinu dana jedan drugog "trenirali" za izvođenje fantazije u kojoj se osvećuju za stvarne i umišljene nepravde. Harris je, piše Cullen, bio psihopat s "kompleksom više vrijednosti, odbojnošću prema autoritetu i opsesivnom potrebom za kontrolom". Klebold je pak bio anksiozan, depresivan i paranoičan.
Foto: Reuters
Iako pokolj u Columbineu nije bio prvi slučaj pucnjave u školi, bio je prvi koji se takoreći prenosio uživo na televiziji. Nakon pokolja, slučaj Columbine postao je svojevrsni "laboratorij": provedena su brojna istraživanja koja su dovela do nekih smjernica u prepoznavanju djece koja bi mogla izvesti takva ubojstva. Godine 2002. predstavljeni su prvi zaključci - riječ je o djeci koja su većinom depresivna i koja se osjećaju progonjeno. Iako mnoge zanimaju i iskazi roditelja dvojice tinejdžera dani na sudu 2003. godine roditeljima žrtava, javnost će na njihovo otkrivanje čekati do 2027. godine.
(mp)
