BiH je druga domovina hrvatskog naroda i ne možete biti predsjednik RH, a da o tome ne vodite računa. Tako je prošlog petka objasnio Nadan Vidošević domaćinima u Tomislavgradu zašto je u sklopu izborne turneje došao i k njima. Kako to u kampanji biva, otišao je i na misu, družio se s građanima u lokalnom restoranu, obišao pogon tamošnje mljekare...
Unatoč kontroverzama vezanim uz samo pravo birača koji ne žive u Hrvatskoj da sudjeluju na hrvatskim izborima, podaci s predsjedničkih izbora 2005. pokazuju, naime, da bi odluka o tome tko će igrati u završnici mogla ovisiti isključivo o tim glasovima.
Svi putovi vode u BiH
Potvrdi li i prvi izborni krug 27. prosinca nagovještaj anketa, SDP-ov kandidat Ivo Josipović mogao bi bez većih teškoća ući u drugi krug. Najneizvjesnija bitka, dakle, vodit će se za mjesto drugog igrača u finalu. U prvome krugu prošlih predsjedničkih izbora glasovalo je 77.578 birača iz dijaspore, što je na 2,2 milijuna birača koji su izišli na izbore u Hrvatskoj otprilike 3,5 posto dodatnih glasova.
Budući da razlika između Milana Bandića i Vidoševića, kao drugog i trećeg na rejting listi iz Pulsove ankete napravljene za Večernji list i RTL, iznosi samo 2,4 posto, jasno je da se za glasove iseljene Hrvatske mora voditi žestoka bitka.
Vidošević zna da mu ti glasovi mogu biti presudni. Na njih računa i dijete hercegovačkog kamena, Bandić. Jednako kao i HDZ-ov kandidat Andrija Hebrang, koji je morao odgoditi posjet BiH jer ga je zaskočila svinjska gripa. Na glasovima izvandomovinskih birača svoj pretpostavljeni uspjeh temelji i Dragan Primorac, koji je na parlamentarnim izborima predvodio HDZ-ovu listu za dijasporu.
Mikšić govorio o krađi
Koliku važnost u izbornoj računici ima dijaspora svjedoči i slučaj Borisa Mikšića, koji je 2005. dostigao HDZ-ovu kandidatkinju Jadranku Kosor i zamalo ušao u drugi krug.
Poslije izbora tvrdio je da je prevaren i da su mu ukradeni presudni glasovi upravo iz iseljeništva. Prije pet godina za predsjednika RH glasovalo se u 51 zemlji. Pravo glasovanja imalo je 400.030 birača.
U prvom se krugu odazvalo simboličnih 77.578 birača. Jadranka Kosor u drugi je krug otišla sa 46.432 glasa iseljenih Hrvata. Mikšić joj je mogao tek ogorčeno gledati u leđa.
Dijaspora mu je dala samo 7737 glasova. Gledajući pojedine zemlje, simboličan je odaziv zabilježen i u BiH. Od registriranih 135.749 birača na izbore ih je izišlo 19.269. Od toga je 14.410 glasova dobila J. Kosor.
Lošije od konkurenata prošla je samo u Srbiji i Crnoj Gori te u SAD-u. U prvoj ju je pobijedio Stipe Mesić. Dobio je 1257 glasova, a J. Kosor 278. U SAD-u je dobitnik bio Mikšić sa 355, a J. Kosor dobila je 240 glasova.
Izvrstan komentar Zak, zato sam ga morao ponoviti, pozdrav oluja! 30.11.2009. u 21:54h žak je napisao/la: Najbogatijem esdepeovacu Ivi Josipoviću puna su usta pravde, poštenja i borbe protiv korupcije. Laže kad kaže da je sve što ima stekao radom ili naslijedio od roditelja. Profesor i „glazbenik“ Josipović oko sebe je okupio brojna poznata estradna imena i voli se prikazivati kao da sjedi za klavirom i prebire po tipkama, mnogi ga javno sumnjiče da je preko krovne udruge Hrvatskog društva skladatelja uspostavio monopol na tržištu autorskih prava. Navodno ta udruga preko HDS-ZAMP-a godišnje ubire desetine milijuna eura. Josipovićeva udruga navodno autorske milijune plasira ili u projekte pod okriljem HDS-a ili u druge tvrtke, kao što se to svojedobno dogodilo u posmrtnoj pripomoći - Gaj grupi. Nakon izbijanja afere Josipović se preko noći povukao iz Nadzornog odbora Gaj grupe s mjesta predsjednika NO-a s njom povezane Štedionice Zlatica. Zanimljivo bi bilo čuti na koji je način profesor i „glazbenik“ stekao svoje stanove, odnosno ima li njegovo bogatstvo veze s aferama koje ga prate. Osim što živi u stanu od dvjestotinjak četvornih metara, u Josipovićevoj imovinskoj kartici navedeno je da još ima stanove u Zagrebu od 138 kvadrata, od 110 kvadrata, ušteđevina mu se popela na 300.000 eura, a slijedi ga supruga s tri stana iz nasljeđa i jednim zemljištem te četvrtinom stana kupljenim za 665.000 kuna. Ničije bogatstvo, pa tako ni Josipovićevo nije niti može biti krimen. Ali istodobno, dok se razbacuje parolama o poštenju, dok se u plaćenim oglasima bori protiv korupcije i pozivai na pravo i pravdu, građani imaju pravo znati na koji način su ljudi koji pretendiraju na funkciju prvog čovjeka države, bez obzira na to iz koje političke stranke ili smjera dolazili, stekli svoje bogatstvo