Subota 29. travnja
Zašto migrante ne bi prihvaćao i Vatikan, novca ima...
Pred desecima tisuća Mađara papa Franjo održao je misu u Budimpešti i Mađarima preporučio da ne zatvaraju vrata pred migrantima. Na misi je bio i mađarski predsjednik Orbán koji papu baš ne sluša te je žestoki protivnik migranata i tvrdi da su neke europske zemlje preplavili i učinili neprepoznatljivima (gotovo svaki četvrti stanovnik Njemačke je stranog podrijetla). Bilo bi zanimljivo čuti što bi papa odgovorio kad bi ga pitali zašto migrante ne prima Vatikan, koji za to novca ima, i koliko se s njihovom bijedom slažu njegove skupocjene pozlate i raskoš njegove države. Katolički poglavar zna što sve treba sirotinji, ali je od nje udaljen kao nebo od zemlje. Inače je bio obećao da će odstupiti ako ga na to prisili bolest, i premda je bio gotovo na samrti, čini se da nema te bolesti koja je jača od njegove taštine. Kao što je poznato, među migrantima se krijumčare teroristi, mnogi su optuženi za silovanja i lopovštine u europskim zemljama, a podosta ih nije ni imalo razloga da bježe iz svoje zemlje. Stoga je zacijelo malotko iz mnoštva u Budimpešti koje je slušalo papinu propovijed bio dirnut njegovom brigom za izbjeglice, za koje inače u Europi, s razlogom, nema osobite sućuti.
Nedjelja 30. travnja
Srbijanska premijerka u Zagrebu na relaksaciji
Mediji podsjećaju kako je srbijanska premijerka Ana Brnabić, koja je na susretu s Plenkovićem u Zagrebu rekla kako smo "u regiji kakva je naša, koja je komparativno mala, upućeni jedni na druge", te "svaki uspjeh znači i veću stabilnost i bolji potencijal za sve nas", prije šest mjeseci izjavila da je – "Hrvatska neprijateljska". Na takva proturječja srbijanskih dužnosnika odavna smo navikli, no ako je Brnabićka jučer govorila jedno, a danas govori drugo, ima tema oko kojih će se dvije države vječno sporiti. Oluja će trajno za Hrvate ostati herojska oslobodilačka akcija, a za Srbe zločin. Premda ima nepobitnih dokaza da su srbijanske i krajinske vlasti pozivale Srbe na odlazak iz Hrvatske, za Beograd je riječ o "protjerivanju" i te suprotnosti iz odnosa dviju zemalja nikad neće biti izbrisane. Stoga se stvarno prijateljstvo između njih ne može očekivati za vrlo dugo vrijeme, ali ekonomskom i drugom suradnjom ti se ponori mogu premostiti. No nevolja je u tome što i Vučić i Brnabićka i drugi beogradski dužnosnici uvijek imaju u rezervi optužbe za Hrvatsku (ustaštvo itd.), kao što ih imaju za Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, pa Brnabićkin posjet Zagrebu treba shvatiti i kao – relaksaciju.
Ponedjeljak 1. svibnja
Neće se Tomašević spustiti na Bandićevu razinu
Na današnjoj proslavi 1. svibnja u zagrebačkom parku Maksimir zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević iznevjerio je tradiciju, odbio je dijeliti grah građanima jer, kako reče, "to nije moj stil". Koja prozirna izlika! Dijeljenje graha za prvog čovjeka grada nije nikakav stil nego izraz povezanosti s građanima, simbolično služenje njihovim interesima, što mu je glavni zadatak. I doista, u stilu je lijevih dužnosnika frazama o brizi za "obične ljude" pridobivati njihovu naklonost, ali i bježati od prilika u kojima se s njima mogu poistovjetiti, spustiti se na njihovu razinu, jer ih to ponižava. Bit će da je mislio kako će s grabljačicom u ruci iznad lonca izgubiti ugled i posebnost i previše podsjetiti na svog prezrenog prethodnika Milana Bandića, koji se isticao srođenošću s građanima kojima je s veseljem dijelio grah u Maksimiru. Bio je i to jedan od slikovitih razloga zbog kojih se na vlasti u Zagrebu zadržao dvadeset godina, dok je Tomašević mnogima dozlogrdio već nakon nekoliko mjeseci. Trebat će nam strpljivosti da Tomaševića izdržimo jedan mandat, i nada da neće ponoviti Bandićevu "grešku" i ostati ni približno tako dugo te da ćemo ga što prije početi zaboravljati.
Utorak 2. svibnja
Subotica je nekad bila grad s najviše Hrvata u svijetu!
Prema posljednjem popisu stanovništva broj Hrvata u Srbiji smanjio se 30 posto, a ponegdje, na primjer u Zemunu, čak 50 posto. Jedan je od razloga, možda i najveći, što se mnogi boje izjasniti kao Hrvati. Kako i ne bi kad ih je prestravila politika Šešelja, Vučića, Vulina... Vojislava Šešelja je MICT, nasljednik Haaškog suda, osudio na 10 godina zatvora, zbog protjerivanja Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovaca. Naravno, ti se podaci nisu spominjali na nedavnom susretu srbijanske premijerke Ane Brnabić i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Zagrebu. Kako pokazuje prošlogodišnji popis stanovništva, u Srbiji živi 39.107 Hrvata, 18.793 manje nego 2011. Ako se tako nastavi, za dvadesetak godina naših sunarodnjaka u Srbiji više neće biti, a već danas su deplasirane usporedbe između Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj, kojih u Lijepoj Našoj ima oko 120.000 i čine nešto više od tri posto stanovništva. Za povijest Hrvata u Vojvodini i Srbiji iznimno je zanimljiv podatak da je Subotica početkom 20. stoljeća, što se danas čini nevjerojatnim, bila grad s najviše Hrvata na svijetu, više nego što je imao Zagreb, a 1901. osnovan je hrvatski nogometni klub, koji je u grbu imao hrvatsku šahovnicu!
Srijeda 3. svibnja
Ukrajinski protunapad bit će na Sveto Nigdarjevo
Prije petnaestak dana napisao sam kako od gromoglasno najavljivanog ukrajinskog protunapada neće biti ništa. Od tog očekivanja, o kojem se svakodnevno piše, stvorena je još jedna zabava za međunarodnu javnost - Rusi razaraju i ubijaju, Ukrajinci prijete, a Zelenski i Putin nastavljaju svaki svoj show. Dokad će ta zabava potrajati? Nitko joj ne vidi i ne proriče kraj, a kadšto mediji podsjete da rat u Ukrajini ni izdaleka nije najkrvaviji među podosta sukoba u svijetu. Za Europu jako utješno! Za Europu koju Rusi pretvaraju u Afriku, Aziju i Južnu Ameriku, gdje uvijek mogu izbiti novi sukobi i gdje se teži i prekrajanju granica. Za neke zloguke dužnosnike poslije Ukrajine na redu je Srbija, a to znači i još nekoliko zemalja u njezinu okružju. Dodik sve češće govori o odcjepljenju, i to s Vučićevom naklonošću, Dačić je uvjeren da Priština neće dopustiti osnivanje zajednice srpskih općina dok srbijanske ekstremističke stranke odbijaju Vučićev sporazum o Kosovu, traže njegov odlazak i ostanak Kosova u Srbiji. Hrvatska je još jedina zemlja u "regiji" koja je na braniku Europe i za to treba odati priznanje Plenkoviću koji ju je tamo i učvrstio, makar žrtvujući dio njezine suverenosti.
Četvrtak 4. svibnja
Šušak i Gotovina - spoj političke pameti i vojnog genija
Malo kad se na ovoj stranici osvrćem na obljetnice, no ovaj put je riječ o iznimnoj osobi – ratnom ministru obrane Gojku Šušku, koji je umro prije 25 godina. U povodu toga general Ante Gotovina je izjavio: - Bio je strog, ali pravedan. Volio je svoju vojsku, poštovao ju je, a mi vojnici imali smo povjerenje u njega. Slušali smo mi njega, ali slušao je i on nas. Uvijek je tražio informaciju u realnom vremenu. Nezaobilazno je zaslužan za ustrojavanje, opremanje, školstvo, obuku oružanih snaga, što je nama omogućilo da krenemo u oslobađanje zemlje... Sigurno je da je kao ministar obrane i političar pridonio onom što danas imamo. Zemlju sigurnu. Slobodnu". Bez Gojka Šuška u politici i Ante Gotovine u vojsci, ili, malo slobodnije govoreći, bez šušaka u politici i gotovina u vojsci, nezamisliva je uspješna obrana Hrvatske. Bio je to savršen spoj političke, ministarske pameti i vojne vještine. Koliko je bilo neshvaćeno vrijeme Tuđmana, Šuška i Gotovine pokazala je oporba kad je na početku 2000. godine uzela vlast, a u njoj je bilo i onih koji su o tome vremenu govorili kao o "deset izgubljenih godina". Sreća je što u ratu nije upravljala zemljom – s njome bi Hvatska doista bila izgubljena.
Petak 5. svibnja
Bez brige, u Zagrebu će skele i zgrade još padati
Nakon što se srušila skela i dio zgrade Muzeja za umjetnost i obrt u Klaićevoj ulici, u središtu Zagreba, silno su se požurili neki dužnosnici da kažu kako je sve bilo napravljeno "po pravilima građevinske struke". Prednjačio je u tome dogradonačelnik Zagreba Luka Korlaet koji tvdi da je riječ o "incidentnoj situaciji" za koju nitko nije kriv. No domalo su se javili i stručnjaci koji su govorili o mogućim uzrocima događaja koji je mogao biti zastrašujući da je ispod skela bilo ljudi ili, ne daj Bože, školske djece koja tuda inače prolaze. Pad skele i dijela zgrade nije grom ili neka druga prirodna nepogoda na koju čovjek ne može utjecati, netko je morao znati u kakvom je stanju zgrada koja se obnavlja, netko je postavljao skele, svi ti ljudi imaju ime i prezime i nakon utvrđivanja činjenica treba ih prozvati i pozvati na odgovornost, a moraju biti sretni što slučajno nitko nije stradao. A koliko su neodgovorni pokazuju i ležerne izjave kako se velik dio grada obnavlja te bi ovakvih "incidenata" moglo biti još. Gdje, tko to zna, pa građani zapravo ne bi smjeli hodati Zagrebom jer ne mogu znati kad će na njih pasti cijevi skele, cigla, žbuka..., "po pravilima građevinske struke".
VIDEO Drama u centru Zagreba: Srušila se skela, radnici bježali, oštećeno nekoliko automobila
