Branimir Orač (30) iz Crikvenice, kojemu je u četvrtak u kabini na
brodu Senator južnoafrička policija pronašla čak 230 kg kokaina, mogao
bi odslužiti kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, doznajemo iz
mjerodavnog suda.
Orač se danas pojavio na sudu u gradu Durbanu, no početak suđenja
odgođen je za tjedan dana. Za to bi vrijeme Orač trebao dobiti pravnu
pomoć, odnosno odvjetnika. Kako ga zasad nema, pred sudom se nije
izjašnjavao o krivnji niti mu je pročitana optužnica.
Poznati rekorderi
Oračev slučaj uspoređuju sa sličnim slučajem iz 2006. Tad je kod
dvojice Britanaca – Johna Turona i Tommyja MacKinnona – pronađeno 169
kilograma kokaina skrivenog u kontejnerima u skladištu pokraj Durbana.
U to je vrijeme policija govorila o rekordnoj zapljeni droge, da bi
neslavni rekord srušio Branimir Orač, nadmašivši Britance za 61
kilogram. I kod njih je droga bila na “proputovanju”, kao što je
najvjerojatnije slučaj kod Orača. Britanci su dobili 20 godina zatvora.
Osudi li južnoafrički sud Orača na tako dugu zatvorsku kaznu, provest
će je u jednom od 250 zatvora u Južnoafričkoj Republici. Zasad je
nemoguće točno procijeniti u kojem. No, iako ih je mnogo, osnovne
karakteristike su im zajedničke: pretrpane ćelije, nasilje među
zatvorenicima, manjak čuvara i stručnog osoblja. Suha statistika, koja
kaže da su kapaciteti zatvora popunjeni 142 posto, ne može ni približno
prenijeti užas u kojemu zatvorenici žive.
– Sve su ćelije grupne – broj zatvorenika varira od 16 do 60. Nagurani
su na malom prostoru, dijele jedan WC – govori Sasha Gear iz
južnoafričkog Centra za proučavanje nasilja i pomirbe. Jedan od glavnih
zadataka tog centra je motrenje uvjeta u zatvorima. Dnevna rutina u
većini zatvora je slična. Buđenje oko 6 ujutro.
Tad čuvari – njihov je broj neproporcionalno malen naspram broja
zatvorenika – otključavaju ćelije, zapisuju primjedbe na noćni boravak
i nasilje te zatvorenike odvode na doručak. Prijepodnevna aktivnost
svodi se, rjeđe, na rad u radionicama ili pohađanju tečajeva, a mnogo
češće na hodanje po zatvorskom krugu. Nakon ručka ih naguraju u ćelije
te zaključaju. “Izlaz” je samo do menze po večernji obrok, no večeru
moraju pojesti u ćeliji.
Na meti ksenofoba
– Zatvorenici su pod ključem i do 17 sati dnevno – upozorava S. Gear.
Najosjetljiviji dio je – boravak u zaključanoj ćeliji. I u
južnoafričkim zatvorima vladaju opasne, nemilosrdne bande, a noć – kad
čuvara i nema – idealna je za krvave obračune. Tko se ne uklopi i nema
zaštitu, stradao je.
– Iznimno često izbijaju sukobi između bandi, često sa smrtnim ishodom.
Nema dovoljno čuvara da ih spriječe, a i oni koji rade nekad se ne žele
miješati, već čekaju da zatvorenici sami “obave” posao. Treći su pak
korumpirani, pa okrenu glavu – upozorava S. Gear.
Južnoafrička Republika muku muči s ksenofobijom usmjerenom, u prvom
redu, prema crncima iz drugih afričkih država. Bijelac, kaže Gear,
najvjerojatnije neće biti meta ksenofoba. No mogao bi biti meta svih
ostalih. – Preživi onaj tko nauči pravila. “Friški” zatvorenik glineni
je golub.
Najgore je dok se čeka suđenje
Dok čeka suđenje ili izricanje presude, kao Orač, optuženik je u najlošijem položaju. U zatvoru su njegova prava svedena na minimum. Smije ga posjetiti odvjetnik, i to je to. Orač najvjerojatnije čeka suđenje u zatvoru Durban West Ville, jednom od najvećih i najnapučenijih institucija u zemlji. Odnos čuvara i zatvorenika u južnoafričkim zatvorima je nedefiniran. Tjelesno kažnjavanje je zabranjeno, no iznimaka uvijek ima. I prilično su brojne.
