Waldemar Julsrud bio je dobro obrazovani i dobrostojeći Nijemac koje se
na prelasku 19. u 20. stoljeće doselio u Meksiko. U sunčano srpanjsko
jutro 1944. jahao je nižim obroncima planine El Toro i spazio kamenje i
keramičke predmete koji su virili iz tla. Sjahao je i iskopao nekoliko
komada koji nisu nalikovali ničemu što je vidio...
Waldemaru su bile dobro poznate taraskanska, aztečka, toltečka i
majanska civilizacija, kao i kultura Chupicuaro te civilizacija Inka i
njezine prethodnice. 1923. je, zajedno s velečasnim Frayom Joseom
Marieom Martinezom, otkrio kulturu Chupicuaro. Kako su se ti predmeti
razlikovali od bilo koje indijanske kulture, Julsrud je unajmio farmera
Odilona Tinajeroa da kopa na području gdje ih je otkrio. Uskoro je
Tinajero imao pune tačke keramičkog lončarskog posuđa.
Kuća puna artefakata
Tisuće iskopanih artefakata pretvorile su Julsrudovu veliku kuću u
muzej. Oblikovane u različitim bojama gline, figure su predstavljale
različite rase i narode – Eskime, Azijce, Afrikance, bradate
Kavkažane, Mongole, Polinežane – te predmete koji su
pokazivali kulturne veze s Egipćanima, Sumeranima i drugima. Predmeti
su bili izrađeni od gline i kamena, različitih veličina, od tek
nekoliko centimetara do visokih gotovo metar, kao i figure dinosaura
dugih 120-150 cm. U toj zbirci od više od 30.000 predmeta ni
jedan nije bio duplikat. Svaki glineni predmet bio je napravljen ručno,
bez kalupa, oblikovan u skulpturu i pažljivo ukrašen. Bila
je to kolekcija jedinstvena po veličini, a i po stotinama figura
dinosaura koje su vjerno predstavljale velik broj vrsta.
Dinosauri prepoznati među figurama su: trahodon, gorgosaurus, rogati
monoclonius, ornitolestes, titanosaur, triceratops, stegosaur
paleococincus, diplodok, podokosaur, strutiomimos, pleziosaur,
maiasaura, ramphorynchus, iguanodon, brahiosaur, pteranodon,
dimetrodon, ichtyornis, tyrannosaurus rex, a bilo je i nepoznatih ili
još neotkrivenih vrsta dinosaura. Dr. Ivan T. Sanderson bio
je 1955. zapanjen kada je među njima otkrio precizno izrađen primjerak
brahiosaura, američkog dinosaura koji je u to vrijeme bio gotovo posve
nepoznat javnosti. 1940-ih i 1950-ih, kada se Julsrudova zbirka
gomilala, meksička država Guanajuato paleontološki i
arheološki bila je slabo istražena, a takva je i danas.
Je li u plodnoj dolini Acambara postojala civilizacija koja je dobro
poznavala dinosaure iz prve ruke? Julsrudova kolekcija (koja je nekad
brojila oko 33.500 predmeta, uključujući i različite glazbene
instrumente, maske, idole, oruđa, ljudska lica raznih naroda te je
zauzimala svih 12 soba njegove kuće – predmeta je bilo u
svakom kutu kao i po svim podovima te je on na kraju morao spavati u
kadi) i danas se nalazi u Acambaru, 180 milja sjeverno od Mexico Cityja.
Test prof. Hapgooda
Otkad su kontroverzne figure iskopane, pljuštale su optužbe
da je riječ o falsifikatu. S time na umu je Charles Hapgood, profesor
povijesti i antropologije na Keene State Collegeu
Sveučilišta u New Hampshireu, 1955. proveo nekoliko mjeseci
u Acambaru i pomno istražio zbirku, uključujući i radiometrijsko
datiranje. Hapgood je kopao na mnogim prethodno netaknutim mjestima i
pronašao velik broj figura “Julsrudova”
tipa. Kako bi eliminirao mogućnost da je Tinajero ili bilo tko drugi
podmetnuo nalaz, odučio je kopati ispod kuće koja je sagrađena 1930.
godine, puno prije otkrivanja nalaza na brdu El Toro. Kuća koja se
nalazila točno iznad odgovarajućeg mjesta pripadala je šefu
policije. On je dao dozvolu da se kopa ispod poda njegove sobe. Ispod
betonskog poda sobe iskopana je dva metra duboka jama, a nađene su
još 43 figurice istog tipa, od kojih su neke predstavljale
dinosaure.
Godine 1968. Charles Hapgood vratio se u Acambaro u društvu
Earlea Stanleyja Gardnera, slavnog kriminologa koji se bavio i
arheologijom. On je bio impresioniran količinom i
različitošću uzoraka te je teoriju o prijevari –
na kojoj su mnogi inzistirali suočeni s mogućnošću da su
dinosauri, umjesto da su izumrli prije 65 milijuna godina, živjeli u
isto doba kad i čovjek – smatrao potpuno neprihvatljivom.
Nekoliko uzoraka podvrgnuto je tada još mladoj
radiokarbonskoj metodi datiranja. Tri radiokarbonska testa koja su
napravljena u tvrtki Isotopes Incorporated u New Jerseyu pokazala su da
su figurice izrađene 1640. p. n. e., 4530. p. n. e. i 1110. p. n. e.
Čak 18 uzoraka podvrgnuto je testu termoluminiscencije na
Sveučilištu Pennsylvania, a svi su datirali figurice oko
2500. p. n. e. Rezultati su poslije povučeni, čim su oni koji su ih
radili saznali da uzorci pripadaju figuricama
dinosaura.Naišavši na ignoriranje otkrića,
Waldemar Julsrud napisao je knjigu “Enigmas Del
Pasado”, u kojoj je opisao iskopavanja i zbirku od skoro
35.000 keramičkih figura, od kojih najmanje 2600 prikazuju dinosaure.
Želje za umanjivanjem tog nalaza ima i danas. Godine 1990. istragu je
poduzeo i arheolog Neal Steedy.
Svojevoljno je odabrao mjesto za iskopavanje udaljeno od Julsrudova
mjesta. Našao je djeliće keramike, ali ne figurice. Potom je
nekoliko primjeraka iz Julsrudove kolekcije podvrgnuo radiokarbonskom
datiranju i dobio rezultate u rasponu od 4000 godina za ljudsko lice do
1500 godina za dinosaure. No, odlučio je zanemariti rezultate
laboratorijskih testova tvrdeći da su uzorci premekani da bi trajali
dulje od 20 godina zakopani u zemlji, unatoč činjenici da su mnogi
predmeti kulture Chupicuaro istog sastava preživjeli u tlu bez
problema. Zagonetka dinosaura iz Acambara još čeka
rješenje.
POGLED S RUBA ZNANOSTI
