Ministar gospodarstva Tomislav Ćorić jučerašnji je prosvjed u organizaciji Glasa poduzetnika, između ostalog, nazvao prigodom za sakupljanje političkih poena. Mislio je, naravno, na dio oporbe koji je na glavni zagrebački trg došao pružiti potporu ugostiteljima i vlasnicima teretana kojima je Stožer epidemiološkim mjerama zabranio rad.
Na prosvjedu su tako TV kamere zabilježile Marijanu Puljak, Daliju Orešković, Hrvoja Zekanovića, Željka Sačića, Nikolu Grmoju, Zvonimira Troskota, Miru Bulja i neke SDP-ovce. Svi su redom kazivali kako su na strani ugostitelja pošto im Stožer kojim upravlja Plenkovićeva Vlada ne dozvoljava zarađivati za kruh i nad njima se iživljava nelogičnim mjerama.
Mjere su nelogične, ali nelogičnost se nije stvorila jučer ni ranije ovog tjedna. Nelogičnost u mjerama Stožera permanentno traje još od onog trenutka kad su ljetos odlučili zatvoriti teretane, a držati kafiće otvorenima. Ili kad su zatvorili kafiće, a dozvolili rad trgovačkim centrima i restoranima u sklopu hotela ili kad su dozvolili prodavati kavu za van restoranima, a ne kafićima.
Uzimajući u obzir kontinuitet nelogičnosti, uistinu se stječe dojam da je dio oporbe jučer došao skupiti koji jeftin politički poen. Ali zbog toga u kontekst jeftine politizacije ne treba stavljati niti prosvjednike niti organizatora prosvjeda. Naime, udruga Glas poduzetnika od prvog dana čini baš sve što je potrebno kako bi se distancirala od bilo kakvog političkog partikularnog interesa.
Zbog toga je i pridobila naklonost vrlo široke javnosti. Glas poduzetnika postao je relevantan dionik u kreiranju važnih društvenih pitanja, a mali i srednji poduzetnici već su bezbroj puta artikulirali kako su za njih napravili više od HUP-a, HGK-a i HOK-a zajedno u nekoliko desetljeća.
Stoga je potpuno logično da će u takvoj konstelaciji odnosa establišment Glasu poduzetnika staviti metu na čelo. To je dio dnevnopolitičkih prepucavanja. Pogotovo onog trenutka kad gotovo cijela oporba stoji na njihovoj strani htio to Glas poduzetnika ili ne.
No, koliko je oporba dosljedna i je li joj cilj pomoći poduzetnicima ili parazitariti na račun prosvjeda i usput ga posredno kompromitirati svojim dolaskom?
Recimo, Marijana i Ivica Puljak od dolaska virusa u Hrvatsku stoje na strani razuma i znanosti. Svoje biračko tijelo uvjeravali su da treba biti discipliniran, poštivati mjre, prati ruke, nosite maske... Nerijetko na svojim Facebook profilima dijele članke iz renomiranih znanstvenih časopisa i, dakle, čvrsto brane tekovine globalnog mainstreama.
A taj globalni mainstream kojeg diktira WHO upravo sugerira kako su epidemiološke mjere polučile rezultate, gotovo cijela EU je zatvorena i gotovo da nigdje na starom kontinentu ne rade kafići. Jer, podsjetimo, tako kaže znanost i epidemiološka struka.
Kako je onda moguće da je Marijana Puljak sudjelovala na jučerašnjem prosvjedu, ili još bolje, kako je moguće da je prosvjed javno podržao SDP čiji je predsjednik Peđa Grbin u listopadu i studenom na Vladu i Stožer bacao drvlje i kamenje, zazivao strože mjere, hitno zatvaranje kafića pa čak i proglašenje izvanrednog stanja i to u trenutku gdje se tadašnje otvaranje kafića još nije ni u kuloarskim pričama pokazivalo problematičnim u smislu broja dnevno zaraženih?
Tada su Stožer i Vlada, treba se priznati, radili sve da kafići ostanu otvoreni objašnjavajući svoju odluku brigom za poduzetnike, a kad su brojke dnevno novozaraženih počele prelaziti 2, 3 i 4 tisuće poseglo se za zatvaranjem kafića.
Tada su mahom lijeve, socijalističke i socijaldemokratske stranke koje neprikosnoveno vjeruju u globalni mainstream radili enorman pritisak po medijima i doslovno plašili naše sugrađane da su otvoreni kafići u takvoj situaciji ravni biološkom terorizmu. Pričali su da Stožer gubi kontrolu nad pandemijom, da nešto treba hitno mijenjati...
I eto, promijenilo se, Stožer je zatvorio kafiće, da bi ti isti saborski zastupnici poput Marijane Puljak ili Mirele Ahmetović koja je kazala da SDP čvrsto stoji uz prosvjednike jučer samouvjereno i ponosno davali legitimitet jednoj vrsti građanskog neposluha.
Dakle, u cijeloj priči oko prosvjeda nisu problem zahtjevi i želje prosvjednika već političari koji svaku slobodarsku i iole poštenu manifestaciju naprosto zaprljaju svojim prisustvom.
U svemu tome je donekle dosljedan ispao Most koji prije svake svoje javne podrške ikome dva puta razmisli na svoje birače. Primjerice, kad se događao onaj rujanski prosvjed Festival slobode, mostovci su deklarotorno i u duhu klasičnog liberalizma podržali ustavno pravo građana na prosvjed pa makar poruke s tog prosvjeda bile faktografski netočne, huškačke ili iracionalne. Primjerice, stranke s lijevog spektra tada su prosvjednike i organizatore nazivali antivakserima, ravnokoronašima i priglupim ruralnim idiotima pri čemu se nimalo nisu razlikovali od rigidne desnice koja na svakom uglu vidi Soroševog plaćenika, masona ili jugočetnika.
S druge strane Most je jučerašnji prosvjed podržao i dolaskom budući da je relaksacija mjera općenito dio njihove političke agende još od svibnja prošle godine i sasvim je razumljivo da će na njemu biti prisutni. Na rujanski prosvjed nisu došli, a na ovaj jučerašnji jesu budući da ta stranka pokušava lelujati između globalnog mainstreama i alternative s jednim korakom naprijed za mainstream za razliku od heterogenog stava Domovinskog pokreta ili Suverenista čiji dio zastupnika smatra da je koronavirus bjelosvjetska izmišljotina.
No, treba biti realan i kazati da su baš svi političari bez obzira na ideološka uvjerenja jučer pokušali licemjerno uhvatiti svoj dio kolača. Neki u većoj, a neki u manjoj mjeri. Baš onako kako su ga pojedini među njima hvatali ljetos prozivajući Vladu da namjerno ubija hrvatski narod izuzetno opasnim virusom.
Ugostitelji su već danas pali u drugi plan i to ne svojom krivicom. U fokusu javnosti su prepucavačke poruke između pozicije i opozicije koji poput lešinara trgaju zadnje ostatke mesa s ugostiteljskih kostiju.
Ugostitelji su zaboravili na onu staru poslovicu: "Čuvaj se Danajaca i kad darove nose".
Dosta politike radi se zbog mainstreama tj. zato što i drugi rade tako, pa onda imamo vladine mjere koje ničim nisu opravdane. Naročito u zadnje vrijeme kada postoji dovoljno studija koje ukazuju na to da ne postoji neka razlika da li države ili regije bile u blagom ili potpunom zatvaranju što zapravo potpuno zatvaranje čini besmislenim... A oporba? Često je oporba protiv samo zato da može skupljati poene proti vladajućih. SDP je baš takav. Kao i dobar dio oporbe... Ako se situacija okrene, ne sumnjam da će opet <grbin i ekipa biti u prvim redovima i vikati potpuno suprotno...