Zbog nedostatka novca država je u privatizaciji djelomice vodila i socijalnu politiku vezanu uz braniteljsku populaciju. Kad se sve zbroji, čini se da branitelji i nisu loše prošli jer su po nekoliko osnova dobivali besplatne dionice. Kao potpuni fijasko pak pokazala se ideja braniteljskog fonda koji je predan u ruke Hvidri.
Država je u taj, Domovinski fond prenijela dionice nekih tvrtki poput Tiska, jamčila je dividendu od osam posto, pa su neki branitelji koji su imali status invalida tako iskoristili svoje pravo. No, fond je propao ili, bolje rečeno, njegova sudbina nije poznata jer ga godinama nitko ne spominje. Invalidi su se odlučivali i na samostalan izbor dionica u HFP-u te još i danas traje ta dodjela. Branitelji prognanici mogli su sudjelovati u kuponskoj privatizaciji i svi su mahom to pravo iskoristili.
I, konačno, svi s braniteljskim statusom članovi su novoga fonda koji vodi Erste banka. Domovinski je fond bio dobra škola za državu, koja je osnivač braniteljskog fonda i slične pogreške vjerojatno se neće ponoviti. Svi odgovorni toliko su se opekli na tome da nitko ne poteže pitanje krivnje za slom toga projekta i koliko je to stajalo.
