Vani praksa, kod nas još uvijek tema za rasprave. Uniforme u školama za neke su idealno rješenje kojim bi se ne samo smanjila diskriminacija u klupama nego i osiguralo da među učenicima nema neprimjerenog odijevanja, dok drugi smatraju da se uniformiranjem napada sloboda izričaja, ali i roditeljski džepovi.
Nastavnici za
– Smatram da bi bilo pametno, primjereno, pedagoški, sociološki i edukativno zakonom urediti pohađanje škole u školskim uniformama. Uniforma bi prekrila mnoge nejednakosti koje djeca iskazuju odjećom. Prekrile bi i osjećaj manje vrijednosti u učenika koji si ne mogu priuštiti markiranu odjeću i obuću. Priznali mi to ili ne, djeca se druže prema statusnoj odjeći i prema materijalnim mogućnostima roditelja. Djeca siromašnih roditelja i skromnog statusa često su odbačena, osamljena i marginalizirana, makar bila odlični učenici uzornog vladanja – smatra umirovljena profesorica matematike i fizike te diplomirana pedagoginja Ankica Benček koja se tijekom 36-godišnje prakse u OŠ Gustava Krkleca u Zagrebu često susretala, pogotovu posljednjih godina, s poprilično neprikladnim odijevanjem za školu, posebno među djevojčicama.
Podijeljenih su mišljenja i učenici, pa dok u Umagu djeca koja pohađaju OŠ Marije i Line sama na satovima likovnog kreiraju školsku odjeću koju bi već od iduće školske godine trebala i nositi, neki njihovi vršnjaci u Zagrebu sablažnjavaju se i na samu pomisao na to.
– To bi ubilo svu našu osobnost, kreativnost, mogućnost da se odjećom izrazimo, da pokažemo kakvi smo i što osjećamo. Ne, ne i ne, moramo biti različiti i po odjeći – smatra Ivona Meštrović iz OŠ Matije Gupca, koju je zgranulo i samo pitanje treba li u škole vratiti kute, odnosno uvesti uniforme.
Ipak, iskustva roditelja i djece iz privatne OŠ Grivica u Rijeci gdje se školske odore nose od prvog dana govore upravo u prilog toj svojevrsnoj školskoj kulturi.
– Iako ne mogu reći da su uniforme bile jeftine, u konačnici smo uštedjeli jer nije bilo potrebe stalno kupovati novu odjeću. Također, nije bilo jutarnjeg opterećivanja time što obući – prisjeća se Katarina Ž. čiji je sin donedavno pohađao spomenutu školu.
Odora Grivice sastojala se od hlača, prsluka i sakoa za dječake te hlača ili suknjice za djevojke, s time da ispod prsluka svi moraju imati bijele majice ili košulje. Cijena odore kretala se od 1100 do 1300 kuna.
Koliko to košta?
Upravo cijena izaziva najviše dvojbi među ravnateljima i roditeljima.
– Treba uzeti u obzir da su uniforme izdatak za roditelja, a djeca osjećaju odbojnost prema uniformiranju – smatra Nenad Oremuš, ravnatelj OŠ Josipa Jurja Strossmayera u kojoj se prije nekoliko godina razmišljalo o toj ideji. Konačnu odluku, kao što je i vidljivo na primjeru iz Umaga, donijet će lokalna zajednica.
– Pozdravljamo svaku raspravu o uvođenju uniforma u škole, no ministarstvo to ne može propisivati. Ravnatelji su ti koji odlučuju i trebaju znati kako škola diše te staviti temu na raspravu u školskom odboru – zaključila je Žana Čorić iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Ja sam za kute,uniforme ili sto vec odluce tako da svi budu jednoobrazno obuceni. Nama nisu smetale kute i nisu nas ni u cemu ogranicavale niti sputavale. Ostali smo zivi,zdravi i normalni. Stoga nemojte dramatizirati ,nego uvedite reda u skolske klupe i uniformirajte ucenike. To ne boli,uopce.