To je Vlastimirov sin tako je, nekoliko mjeseci
prije no što se u Kaznionici u Lepoglavi objesio trostruki
ubojica Vlastimir Kihalić, jedan dječak predbacio svom
vršnjaku što se druži sa sinom osuđenog.
Zaboljelo je to Mariju i Milana Kihalića, skrbnike unučadi kojima je
otac ubio majku. Iako nemoćni da tu išta promijene, priznali
su da ih boli to što su neki skloni reći "kakav otac, takav
sin".
Baka Marija čak je razmišljala da u poznim godinama
rasprodaju svu svoju imovinu u Prekopi pokraj Gline i odsele se u
nepoznato. Upravo na takve slučajeve stigmatizacije djece čiji su
roditelji u zatvoru odnosi se jučerašnja preporuka
pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić, koja je još jednom
istaknula da djeca nisu kriva za djela i nedjela svojih roditelja. U
Hrvatskoj živi nekoliko tisuća djece čiji je roditelj trenutačno na
odsluženju zatvorske kazne, ali za to vrijeme okrutnu kaznu služi i
dijete
.
U tu se djecu upire prstom, marginalizira ih se,
zanemaruje istaknula je M. Jelavić apelirajući na veću
senzibilizaciju stručnjaka i svih onih koji su u doticaju s takvom
djecom. Cilj je očuvati obitelj i zaštititi prava djece
stoga se nikako ne smiju prekidati veze s roditeljima, iznimka su
naravno nasilnici.
Kao zoran primjer hrvatske rak-rane dobri zakoni, slaba
provedba navedena je primjedba da se posjeti roditeljima, na
koje djeca imaju pravo jednom tjedno, redovito ostvaruju, no u okolini
koja na mališane može djelovati zastrašujuće.
Iznimno je važno s koliko senzibiliteta zakon primjenjuju
ljudi, suci, socijalni radnici i profesionalci u zatvorskom
sustavu zaključio je sudac Vrhovnog suda Ranko Marijan.
UPIRANJE PRSTOM Slaba zaštita mališana čije majke i očevi izdržavaju kaznu u zatvoru