Djeca su iznimno osjetljiva na koncept pravde. To je jedna od prvih vrijednosti koje izražavaju. Ako ste ikad nenamjerno kaznili dijete koje ništa nije napravilo, mogli ste posvjedočiti vatrometu nezadovoljstva, ogorčenosti i bijesa jer ste počinili napad na njihovu savjest. Intenzitet takve reakcije drastično nadmašuje i intenzitet zločina i intenzitet kazne. Djeca ne kompliciraju – pravda je pravda. Ili ste uistinu pravedni ili niste pravedni uopće. Za vaše dijete, čija omiljena igračka sjedi na vrhu hladnjaka u petominutnoj “kazni“, pravda je posve mrtva.
Poanta je u tome da koncept pravde – kako je vidi moj šestogodišnjak – nije održiv. Kad spoznamo da smo pogrešno procijenili situaciju s djetetom, obično kažemo: “Žao mi je, pogriješio sam, nisi ti kriv.“ Međutim, djeca će najčešće svejedno nastaviti protestirati, što nas odrasle frustrira. Zato ćemo reći djetetu da stvarno nije tako strašno dok pritom impliciramo da je vrijeme da to prebrode jer ih u životu čekaju toliko veće nepravde od ove. Tako dolazimo do srži problema nepravde u društvu. Naš “odrasli“ koncept kompromisa i prihvaćanja manjih nepravdi čini nas imunima na princip cjelovitosti pravde. Činjenica je da možete ili biti pravedni prema svima u svakom trenutku – ili jednostavno niste pravedni. Naravno, nitko od nas nije toliko naivan da povjeruje da uvijek možemo biti potpuno pravedni prema svima, ali to je ideal kojemu vrijedi težiti. Propadamo u trenutku kad odustanemo od tog cilja.
Tajna za sve nas pojedinačno leži u vjeri da je pravda za sve u svakom trenutku moguća. Ponašamo se u skladu s našim istinskim, a ne deklarativnim uvjerenjima. Riječi same po sebi nemaju težinu. Ako uistinu vjerujemo da pravda mora pobijediti, ponašat ćemo se u skladu s tim uvjerenjem i nećemo činiti iznimke ni za koga.
Svi volimo vjerovati da smo u svojoj srži dobri, da smo dobri ljudi koji vode ispravan rat protiv loših ljudi koji nas okružuju i usporavaju napredak. To je odličan temelj osobnog identiteta, ako je istinit – i ništa manje važan ako ste dosljedni. Međutim, ako na primjer odlučite prihvatiti ili platiti mito kako biste osigurali bolje radno mjesto za sebe ili člana obitelji, ili kako biste osigurali pobjedu na natječaju za svoju tvrtku, više niste među dobrim ljudima. Time postajete član tima loših. Prihvaćanjem ili plaćanjem mita javno izjavljujete da pravda neće pobijediti – ne ovaj put, jer ste upravo vi to spriječili. Vaš izbor znači da više nema pravde za kvalificiraniju osobu koja je po svim kriterijima trebala dobiti taj posao, odnosno za kvalificiraniju tvrtku koja je trebala pobijediti na tom natječaju.
Međutim, još je gora pozadina takvog čina: pravda je super sve dok odgovara vama osobno. To je ružna istina. Po svemu sudeći, pravda je za vas mrtva jer je niste obranili. I stoga, kad dođe red na vas, ne možete više očekivati pravdu. To je razlog što šestogodišnjak pati... Oni znaju da pravde nema ako nije prisutna uvijek. Mnogi od nas previše su otupjeli da bi mogli spoznati tu razliku. U njima je pravda mrtva.
Bla,bla,bla,bla....nista novo