Za roditelje nema veće noćne more od smrti djeteta, osobito kad moraju živjeti s bolnom spoznajom koja će ih razdirati cijeli život, da im je dijete moglo živjeti da je pravodobno dobilo liječničku pomoć.
Devetogodišnjak iz Metkovića koji je nedavno umro u splitskoj bolnici od streptokokne sepse, nažalost, liječničku pomoć nije na vrijeme dobio. Potvrdila je to i inspekcija Ministarstva zdravstva zaključivši da kod dječaka nije na vrijeme prepoznata bolest i težina kliničke slike, te da su u njegovu slučaju učinjeni propusti...
Kako se moglo dogoditi da hitna pomoć u Metkoviću dvaput vraća bolesnog dječaka i njegove roditelje kući i da su roditelji bili prisiljeni s njim ići od pedijatra do pedijatra dok mu je curilo vrijeme. Vrijeme koje je u njegovu slučaju značilo život. Nitko razuman ne misli da su liječnici koji su ga pregledali pa otpremili kući htjeli da se dogodi tragičan ishod koji se dogodio. Očito, nisu ni posumnjali u to, ali očito nisu postupali ni s nužnim oprezom, niti su sve učinili po pravilima struke.
Možda su mislili, kao što znaju nerijetko liječnici misliti kad ugledaju zabrinute roditelje na vratima svojih ordinacija, da pretjeruju u svojoj brizi, da djetetu nije ništa, i nošeni tom predrasudom i ne slušaju dobro simptome bolesti na koje im roditelji ukazuju. Posljedično i ne pregledaju detaljno dijete i ne obave potrebne pretrage. Nasuprot njima, najbolji pedijatri i liječnici, oni koji imaju najviše znanja i empatije, prepoznaju se po tome što znaju saslušati roditelje. I nakon toga donose odluke.
Slučaj preminulog devetogodišnjaka iz Metkovića upozorenje je svim liječnicima da ne smiju s takvom nepodonošljivom lakoćom otpraviti bolesno dijete iz ordinacije kući, uvjereni u svoju stručnu nadmoć, a roditeljsko neznanje. Moraju znati da je bolje da obave više pretraga nego da im dijete umre, jer ako im se to dogodi, neće im biti velika utjeha da to nisu željeli. Svi smo mi najosjetljiviji na djecu i baš zato što je život tek pred njima, njihov život vrijedi više od našeg. Liječnici ne bi smjeli izgubiti iz vida da je za majke i očeve dijete cijeli njihov svijet iznad kojeg nema ništa drugo, a ispod kojeg je sve ostalo.
Najprije - sucut obitelji, ne mogu zamisliti sto bi bilo da se mojem djetetu tako nesto dogodi. Slijedno tome - osobno mislim da je razapinjanje doktora ovdje neprimjereno koliko god bio sukrivac za smrt. Koliko sam shvatio - laboratorij nije radio pa mu se nije mogao izvaditi CRP. Kako da doktor zna da li je posrijedi normalna viroza (kao u 99.9% slucajeva pocetkom zimskog termina) ili meningokok bez krvne slike? Sto zelim reci - ako doktor bude osudjen - Metkovic se sa ovakvom organizacijom rada hitne ambulante bez laboratorija moze pozdraviti sa ikakvim doktorom u hitnjaku, jer tko zeli takvu odgovornost za nesto sto realno ne moze istraziti.