Kada mi je bilo devet godina umro je otac, a sestre i braća su se poženili i otišli pa sam kao najmlađe dijete ostao sa slijepom majkom. Morao sam raditi po kući i u polju, a i u nadnici sam radio za litru mlijeka i kilogram masti dnevno i nije me bilo sram. Bilo je veliko siromaštvo i od malih nogu sam se morao boriti da bismo majka i ja opstali. Otuda i valjda i taj osjećaj za pravdu i bunt protiv nepravde koji me tjera na organiziranje seljačkih prosvjeda – kaže Tomislav Pokrovac, poljoprivrednik i seljački vođa iz Retkovaca.
Pokazuje što je sve sam napravio u kući, a to je praktično sve – od zidanja, izrade vrata i prozora do instalacija i lijepljenja pločica. Bio sam osam godina u Njemačkoj i svaki put kada bih dolazio kući, donio bih nešto od materijala, instalacija, drvenarije, a kada se skupilo dovoljno, srušio sam trošnu kuću i gradio novu. Kao maloga su me zvali Nikola Tesla jer - što oči vide, to ruke naprave. Iako sam specijalizirao građevinsku limariju i bravariju znam sve raditi pa i oko automobila. Izgradio sam nekoliko vozila pa se i pokojni Joško Martinović zainteresirao i planirao doći ovamo, ali, eto, smrt ga je spriječila. Uzmem šasiju od fiće, dijelove za motor od raznih vozila i konstruiram karoseriju – priča Pokrovac, pokazujući fotografije od prije rata. Na jednoj, na upravo kupljenom motociklu ponosno prolazi Retkovcima, a na drugoj nalikuje seoskom kicošu s tankim, njegovanim brčićima i kožnom kravatom.
Više za računalom nego u staji
Voli kuhati, od običnih domaćih jela do roštilja. Ponosni je otac Pavla (18), Mate (15) i Ivana (11) i svi voze traktor i rade na imanju, ali s tugom u glasu spominje i kći Katarinu koja je 1991. umrla ubrzo nakon rođenja jer bio rat, a u priručnoj ratnoj bolnici u Starim Mikanovcima nije bilo inkubatora. Kaže da je sam napravio mali lijes u kojemu je Katarina pokopana. Od drveta izrađuje i reljefne rukotvorine koje prikazuju šokačku sobu, ali i dalmatinsku jer je otac iz tog kraja... One krase zidove kuće u Retkovcima.
– U početku sam bio u HSS-u, ali sam vidio da to nije ono što sam ja zamišljao da treba biti ovakva stranka. Nije štitila nas seljake, već se gradila na osobnim političkim ambicijama pojedinaca, kao što je Kelić ili Friščić, pa i Pankretić kojemu sam osobno pomogao da postane ministar poljoprivrede – priča Pokrovac o svom izletu u politiku. Od prije godinu dana nije ni u jednoj stranci, a borit će se, kaže, da Hrvatski seljački savez ostane izvan utjecaja politike i stranaka.
Na najdražoj kravati crna ovca
– U prosvjedima sam od 2000., ali u organizaciji zadnjih godina i ostat ću dok mislim da ima smisla. Vidjeli smo da Čobanković nema ovlasti, pa smo se izborili na pregovore s premijerkom jer ona drži sve konce u svojim rukama.
Sada smo nešto postigli, ali mi znamo gdje su nam traktori i gdje je cesta i lako mi opet izađemo – oštri se Pokrovac, priznajući kako s kravama više radi supruga Manda i djeca, a on je više za računalom i oko organizacije posla. U staju, priznaje, rijetko zalazi. Ima četiri krave muzare i obrađuje 10-ak hektara, a prije je radio i 50-ak. Sije uglavnom hranu za krave, a četiri hektara pod pšenicom je zbog plodoreda. Mjesečno isporučuju Megleu 600 do 700 litara mlijeka i od toga obitelj zaradi 1500 kuna.
– Bio sam u HSS-u pa nam je HDZ oduzimao i onu zemlju koju je punac imao u zakupu. I protiv toga se borim – zaključuje Pokrovac, pokazujući kravate s tipičnim poljoprivrednim uzorcima – šećernom repom i 20 bijelih i jednom crnom ovcom.
– Ova crna ovca sam ja, zato mi je ova kravata i najdraža – objašnjava.
Da, Juga je bila smeće, piše dolje. Svi su morali raditi i mjesečno primati plaće! Koji je to teror bio....