Paradržava Republika Srpska Krajina naslov je knjige prof. dr. Miljenka Brekala koju je izdao nakladnik Svjetla grada iz Osijeka. Sunakladnici su Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Ogranak Matice hrvatske Osijek i Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine. Na knjizi od 1084 stranice autor je, kako kaže, sustavno radio više od pet, a građu je prikupljao više od 10 godina. Koristio je 1369 pisanih izvora kako bi donio povijesno-pravni prikaz paradržave koja je na okupiranom području Hrvatske samoproglašena 31. svibnja 1991. i trajala je do 7. kolovoza 1995. godine, odnosno do okončanja Vojno-redarstvene operacije Oluje. U Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu radi kao znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, predaje na tri sveučilišne institucije, a prije znanstvene karijere radio je u Policijskoj upravi Osijek, Službi za zaštitu ustavnoga poretka MUP-a i Protuobavještajnoj agenciji. Kao dragovoljac Domovinskoga rata, tijekom ratnih događaja obavljao je odgovorne poslove i obnašao zapovjedne dužnosti na području istočne i zapadne Slavonije.
POVEZANI ČLANCI:
Što vas je potaknulo na pisanje tako opsežne znanstvene knjige i kako dugo ste na njoj radili?
Pisanje znanstvene knjige dugotrajan je i vrlo složen proces, naročito ako je područje istraživanja neistraženo ili nedovoljno istraženo zbog reduciranoga broja znanstveno relevantnih izvora koji služe kao polazna premisa za znanstvenoistraživački rad. Prikupljanje i obrađivanje građe za ovu knjigu trajalo je godinama, a sama ideja javila se nakon okončanja Domovinskoga rata, odnosno mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja u ustavnopravni sustav RH. Osnovni motiv za pisanje ove knjige je spoznaja da nitko dosad nije obradio paradržavu Republiku Srpsku Krajinu s povijesno-pravne točke gledišta. Velikosrpski "ustavotvorci" nastojali su tu paradržavnu tvorevinu prikazati kao subjekt međunarodnog prava, odnosno pripisivali su joj atribucije države koje su sadržane u Konvenciji o pravima i dužnostima država ili Konvenciji iz Montevidea. Pri analizi "državnopravnoga" subjektiviteta RSK, treba poći od pravne činjenice da područje na kojem je egzistirala nije terra nullius (ničija zemlja), ono pripada državnom teritoriju suverene i međunarodno priznate države Republike Hrvatske. Naime, da bi se moglo govoriti o državi, Konvencija iz Montevidea zahtijeva postojanje stalnoga pučanstva, određenoga državnog teritorija koje mora biti označeno državnom granicom, organizaciju vlasti na principu trodiobe na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast te sposobnosti općenja s drugim državama. Prema tome, RSK ni po klasičnim teorijskim modelima, ni po suvremenim konstitucionalističkim teorijama nije udovoljavala bitnim kriterijima koje mora ispuniti društvena organizacija koju nazivamo državom.
Prikazali ste detaljno funkcioniranje sudske vlasti, pišete i o problemima s kojima su se susretali suci u krajinskom pravosuđu. Na čemu se taj pravosudni sustav temeljio i kako se snalazio s kadrovima?
Tijekom cjelokupnog egzistiranja RSK kontinuirano je postojao problem kadrovske podkapacitiranosti, akutno je nedostajalo sudaca, javnih tužitelja i drugog tehničkog osoblja u krajinskom sustavu pravosuđa. Naime, vrlo često nije postojao adekvatan poslovni prostor za odvijanje pravosudne funkcije, nisu postojale esencijalne stvari poput uredskog namještaja, pisaćih stolova, službenih vozila, pravosudne literature, a zbog visoke hiperinflacije u RSK suci su bili kontinuirano potplaćeni. Velik broj pravosudnih dužnosnika napustio je područje RSK i nastanio se u Republici Srbiji, a neki su otišli u treće zemlje.
Navodite, između ostalog, da je izvršna vlast tzv. Republike Srpske Krajine bila leglo kriminala i korupcije. Kako se ta paradržava financirala?
Javne financije RSK bile su misaona imenica, odnosno mrtvo slovo na papiru. Količina fiskalnih i nefiskalnih prihoda u RSK nije bila dovoljna za financijsko servisiranje esencijalnih potreba stanovništva, a kamoli za financiranje rata protiv Republike Hrvatske. Javne potrebe RSK, kao i ratna aktivnost pobunjenih Srba, primarno su financirane financijskim doznakama Miloševićeva režima, odnosno iz SRJ i Republike Srbije.
Puno ste pozornosti posvetili teritorijalnoj rekonstrukciji tzv. Republike Srpske Krajine, sastavili ste i popis okupiranih naselja prema samoproglašenim srpskim oblastima. Time se malo tko prije vas bavio.
Tzv. Republika Srpska Krajina po svome karakteru bila je federativna "država" s teritorijalnim diskontinuitetom. Pišući knjigu, pred sebe sam stavio vrlo ambiciozan zadatak, odlučio sam napraviti teritorijalnu rekonstrukciju tzv. Republike Srpske Krajine, a na taj sam se potez odlučio jer sam primijetio da nitko od kartografa koji se bave poviješću, koncepcijom i proučavanjem te izradom karata nije precizno definirao teritorijalni ustroj tzv. RSK. Nakon vremenskog otklona od 27 godina od okončanja Domovinskoga rata bio je to vrlo ambiciozan pothvat, naročito zbog poražavajuće činjenice da institucije Republike Hrvatske, koje bi ex officio trebale imati podatke o okupiranim naseljima, taj podatak nisu sustavno obradile do dana današnjega. Naime, nailazio sam na vrlo veliko nerazumijevanje, što je za znanstvenu zajednicu i mene poražavajuća činjenica. Primjenom znanstvenih metoda analize i sinteze, napravio sam popis okupiranih naselja prema samoproglašenim srpskim oblastima u Republici Hrvatskoj. Podatke o okupiranim naseljima dobivao sam vrlo površno, analizirao sam ih i sintetizirao iz više izvora koji su se odnosili na određeno područje. Pojedine podatke dobivao sam od izravnih sudionika Domovinskoga rata koji su mi napravili teritorijalnu analizu za područje na kojem su boravili tijekom obrane suvereniteta i teritorijalnoga integriteta RH. Rekonstrukciju sam sa stopostotnom sigurnošću napravio za hrvatsko Podunavlje, odnosno za tzv. Srpsku Oblast Slavoniju, Baranju i Zapadni Srem, a za druge dvije srpske tzv. autonomne oblasti to sam učinio s vrlo malim odstupanjem, tj. s vrlo visokim postotkom točnosti.
POVEZANI ČLANCI:
Koja su najvažnija obilježija tzv. RSK?
Glavna obilježja paradržavne tvorevine RSK bila su da je protuustavno stvorena na okupiranim područjima RH, nedostatak demokratskoga legitimiteta, nepostojanje pravnoga kontinuiteta ni s jednom državom, etničko čišćenje okupiranih područja Hrvatske od nesrpskoga puka, odnosno stvaranje etnički čiste srpske države u kojoj je svaki pripadnik srpske nacionalnosti na području Hrvatske, upisan u evidenciju državljana SFRJ, ujedno i njezin državljanin. Zatim, izravno sudjelovanje Republike Srbije u financiranju samoproglašenih vlasti na okupiranom državnom teritoriju Hrvatske, kontinuirana materijalna, vojna i kadrovska potpora u obliku raznih dobrovoljačkih postrojba iz Srbije i Crne Gore. Nikad nijedna država nije de facto i de iure priznala njezino postojanje, odnosno nisu joj priznate kvalitete suverene države u smislu međunarodnoga prava, tj. međunarodnopravni subjektivitet.
Obradili ste i ratnu monetarnu uniju Savezne Republike Jugoslavije, Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Kako je ona funkcionirala?
Monetarna unija SRJ, RS-a i RSK eklatantan je primjer ratne monetarne unije, ona je druga po veličini nakon ratne monetarne unije Reichsmarke tijekom Drugoga svjetskog rata koja je bila najveća. Ta unija egzistirala je na području SRJ i okupiranim državnim teritorijima RH i BiH, dviju suverenih i međunarodno priznatih država. Ona je s pravne točke gledišta neformalna i nelegalna, nije utemeljena na monetarnom ugovoru, već je produkt političke i vojne prisile Miloševićeva režima na okupiranom državnom teritoriju RH i BiH. Ilegalnost navedene monetarne unije najbolje ilustrira "Protokol o regulisanju jedinstvene monetarne politike na području Savezne Republike Jugoslavije, Republike Srpske i Republike Srpske Krajine". Naime, njime je Narodna banka Jugoslavije 15. veljače 1994. ilegalno, mimo redovite parlamentarne procedure dviju suverenih država, stavila izvan snage njihove monetarne suverenitete i na njihovim privremeno okupiranim državnim područjima stvorila formalne pretpostavke za egzistiranje navedene ilegalne monetarne integracije koja je počela egzistirati dan kasnije. Zbog toga je na okupiranim područjima Republike Hrvatske izostala tržišna funkcija nacionalnoga novca, odnosno izostali su novčani tijekovi. Drugim riječima, zbog okupacije novčani tijekovi nisu imali čvrstu institucionalnu strukturu i formalnu organizaciju, kao što je to bio slučaj na slobodnom dijelu državnoga teritorija RH. Zbog toga, izbjeglo pučanstvo u većoj je mjeri bilo lišeno novčane akumulacije, samim time izostala je njihova investicijska aktivnost, a na hrvatskom je tržištu zabilježena manja potražnja gotovih roba i usluga. Dakle, negativne su posljedice egzistiranja navedene monetarne unije brojne, a najviše se ogledaju u izostanku autonomne ekonomske politike RH na okupiranim područjima.
Što vam je u istraživanju i pisanju bio najveći izazov?
Tijekom pisanja knjige najveći izazov mi je bio dokazati da RSK nikada nije bila država, odnosno nisu joj priznate kvalitete suverene države u smislu međunarodnoga prava, tj. međunarodnopravni subjektivitet. S druge strane, Republika Srpska u BiH također nije bila država, ali subjekt međunarodnog prava postala je 20. studenoga 1995. nakon što je u američkoj zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson kraj Daytona potpisan Opći okvirni sporazum o miru u BiH ili tzv. Daytonski sporazum.
Pa kako su mogli okupirati sami sebe?