Ovaj slučaj primjer je kako policija ne treba raditi. Upropastili su sve što su mogli upropastiti, materijalnih dokaza nema, a sudsko vijeće plelo je mrežu indicija, kako bi moglo donijeti ovakvu presudu – kazala je Renata Miličević, predsjednica sudskog vijeća zagrebačkog Županijskog suda, obrazlažući zašto je Armenda Musliua (31) i Vittorija Vukdedovića (34) nepravomoćno osudila na po 30 godina zatvora zbog ubojstva i otmice Slovenca Jure Bajde (22).
Zahvalio sutkinji
U trenutku kad im je izrečena jedinstvena kazna (za otmicu je svaki osuđen na po osam godina, a za ubojstvo je svaki dobio 25, op. a.), Musliu je zakolutao očima, dok je Vukdedović ostao miran. No na izlasku iz sudnice prvo je nešto promrmljao, a na koncu je sutkinji rekao – Hvala.
Bajdu, inače sina Iztoka Bajde, direktora slovenskog Petrola, Musliu i Vukdedović oteli su i zatočili, kaže optužnica, između 18. i 23. lipnja 2007. Od Bajdina oca tražili su otkupninu od 200.000 eura, a kad im nije plaćeno, mladića su ubili. Samoljepljivom trakom zalijepili su mu ruke oko zglobova, a na glavu su mu navukli tri PVC vrećice te su ga zakopali u jamu pored vikendice u Moslavačkoj Slatini.
– Nije bilo sporno da je Bajda iz stana u Ljubljani nestao 18. lipnja 2007, da se od njegovih roditelja tražilo 200.000 eura te da je nađen mrtav. Sporno je bilo je li otmicu inscenirao sam Bajda te jesu li ga ubili okrivljenici. U svojim obranama oni su teretili jedan drugoga, no nesporno je da su oni išli u Sloveniju, da nakon prelaska granice, 19. lipnja, prestaje svaki kontakt Bajde s roditeljima, te da su njegovi roditelji u telefonskim pozivima jedva prepoznali Bajdin glas, jer je bio uplašen. To nije inscenirana otmica – kazala je sutkinja u obrazloženju.
Na snimkama tajno snimljenih razgovora čuje se kako na upit Maje Filipović: “Je l’ sve prošlo OK?”, Musliu odgovara: “Nema ga više”.
Skidam prljavštinu
Nadalje, Musliu Marini Kobaš iste večeri, 22. lipnja 2007, govori da se “tušira jer mora skinuti prljavštinu sa sebe”. Musliu te razgovore ne zna objasniti, a Bajda je kasnije nađen zakopan. Vukdedović, koji je policiju odveo do mjesta gdje je Bajda zakopan, tvrdio je da mu je mjesto pokazao Musliu. No svjedoci su rekli da je vikendica na takvom položaju da je nemoguće da put do nje nađe onaj tko je tamo samo jednom bio – kazala je sutkinja.
‘Tata, imam još sat života’
“Imam još sat života, to mi je posljednji poziv razumeš, ja ću umret, još imam sat života pred sobom, to mi je posljednji poziv, znaš koliko su se ljudi naljutili zbog toga, ubit će me, ubit će me, zbog toga što si napravio, novac nije u pitanju, razumeš”, doslovni je citat iz transkripta tajnih mjera MUP-a Slovenije. Radi se o pozivu Jure Bajde ocu 21. lipnja 2007. u 19:50:47. Istog dana oko podne Bajda je ocu rekao “tata, živ sam, al’ se jako bojim, živ sam”. Dan ranije Musliu je zvao I. Bajdu te mu je kazao “ako ne možeš kupiti svog sina, dobit ćeš ga besplatno u crnoj vreći, onoj dupetarskoj, samo malo veća, razumeš što ima, ima da ga isečem”.
