Izišao je iz crnog taksija, uzeo dvije vrećice i najprije, djelujući na trenutak pomalo dezorijentirano, krenuo prema novinarskim ekipama koje su satima strpljivo čekale njegov dolazak. Nakon nekoliko metara zastao je i, kao da se odjednom predomislio, okrenuo za 180 stupnjeva te pošao prema glavnom ulazu remetinečkog zatvora i tridesetak sekundi kasnije nestao iza ulaznih vrata.
Tri zatvorske šetnice
Gdje je Željko Dolački, bivši šef Službe organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke proveo proteklih nekoliko dana, kod koga se skrivao dok je za njim bila raspisana tjeralica i zbog čega je uopće odlučio “ispariti” poput duha nakon što je u utorak nepravomoćno osuđen na šest godina zatvora zbog krađe u središtu zagrebačke krim-policije pa zatim dva dana kasnije sam dobrovoljno ući u remetinečki zatvor, zasad zna samo on.
Nakon što je oko 22 sata ušao u “rezidenciju”, u koju je prije toga smjestio na stotine kriminalaca te na prijemu riješio svu papirologiju, smješten je u ćeliju, u kojoj je noć proveo sam, a liječnički pregled obavio je u petak ujutro.
Zbog sigurnosnih razloga, Dolački će, upravo zato da ne bi dolazio u kontakt s onima koje je izravno ili neizravno poslao iza rešetaka, vrijeme u ćeliji i dalje provoditi sam, i to sve dok mu ne dodijele adekvatnog cimera, što može potrajati nekoliko dana, ali i nekoliko tjedana pa čak i mjeseci. Također, u dvosatnu šetnju zatvorskim krugom bivši šef krim-policije isto će tako, zasad, ići bez društva. Osim toga, Dolački u Remetincu nema poseban tretman. Baš kao i svi ostali, svaki dan mora pospremiti svoju sobu, što čini nakon ustajanja koje je u sedam sati.
U pola sata, koliko ga dijeli od buđenja do doručka koji mu donose u ćeliju, mora obaviti osobnu higijenu i pospremiti novi životni prostor. Ručak se poslužuje u 13, a večera u 19 sati. Uz jelovnik koji propisuje liječnik, zatvorenici imaju pravo i na vjerski i vegetarijanski jelovnik, a dnevno unose tri tisuće kalorija.
Tijekom dana zatvorenicima je predviđena dvosatna šetnja zatvorskim krugom u koju, kao što smo već spomenuli, Dolački ide sam. U zatvoru postoje tri šetnice, a ženska se nalazi u dijelu koji se ne može vidjeti iz muških ćelija zato da zatvorenici ne bi dobacivali zatvorenicama. Tuširanje je minimalno jednom tjedno, zna se dogoditi da bude i češće, no ne svaki dan. Televizija može biti uključena do 23 sata, a petkom, subotom i uoči blagdana te za vrijeme trajanja nogometnih prvenstava sat dulje. Nakon tog vremena u ćelijama se gase svjetla i odlazi se na počinak.
S odvjetnikom dulji razgovori
Posjeti su ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom te prve i treće nedjelje u mjesecu i traju oko 20 minuta, a dozvolu za njih daje sudac istrage. Iznimka su posjeti odvjetnika koji traju dulje, nisu pod nadzorom i često znaju biti u sudskoj prostoriji, ako je slobodna. Istražni zatvorenik može tjedno osam minuta telefonirati iz govornice koja radi na takozvanu pametnu karticu, odnosno na njoj su pohranjeni brojevi koje po dopuštenju suda može zvati. Razgovori s odvjetnikom izuzeti su od tog ograničenja. Remetinečki zatvor ima deset odjela, a u njega stane oko šest stotina zatvorenika.
Željko Dolački u bijegu - Kriminalistički stručnjak Dubravko Klarić: Ništa ne bi dobio napuštanjem Hrvatske
Od nastanka države na svim razinama se vrši negativna selekcija. Bio sam svjedok toga vremena u vrhu HV-a i sigurnosnih službi. Ne dao bog da si pametniji, obrazovaniji od šefa, da si ambiciozan, da govoriš strane jezike, odmah bi tee se gledalo degradirati i skloniti, umiroviti. Druga je stvar ako si slizan sa šefom ili imaš jako zaleđe tada i sa srednjom školom strelovito napreduješ. Nagledao sam se svega.